1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Wim Wenders ponovno u Cannesu, ovaj put bez nagrade

Svečanom dodjelom nagrada u subotu je zatvoren 58. filmski festival u Cannesu. Zlatnu su palmu ove godine po drugi put osvojila braća Jean-Pierre i Luc Dardenne i to za film «L'enfant», inspiriran romanom «Zločin i kazna» F. M. Dostojevskog. Grand Prix, drugu najvažniju nagradu festivala osvojio je jedan od favorita, film «Broken flowers» Jima Jarmuscha. Iako unaprijed također proglašavan favoritom, film njemačkog redatelja Wima Wendersa, «Don't come knocking» ostao je bez nagrada.

ekipa filma Don't come knocking u Cannesu

ekipa filma "Don't come knocking" u Cannesu

Dugi niz godina njemačkih filmova nije bilo na filmskom festivalu u Cannesu. No, to se stanje promijenilo prošle godine, a na ovogodišnjem ih je izdanju bilo čak 3. Jedan od njih je najnovije ostvarenje starog majstora Wima Wendersa.

«Don't come knocking» je zapravo natpis kojega stavljamo na vrata hotelske sobe kada ne želimo biti ometani. No to je i moto u skladu s kojim živi glavni lik Wendersovog filma. Sam Shepard, koji je također i autor scenarija, utjelovljuje čovjeka koji pamti i bolje dane. On je glumac u kaubojskim filmovima i jednoga dana odlazi sa seta i kreće u potragu za svojim sinom o kojim se ne brine posljednjih 30 godina. Ima jaku želju hitno napraviti nešto po pitanju praznine u svojem životu, no ipak sam sebi priznaje da je za takvo što možda prekasno. Uspijeva pronaći sina, ali i kćer za koju nije ni znao da postoji, međutim shvaća da nije posve jednostavno odjednom ušetati u njihove živote.

Sam Wenders je nakon projekcije filma u Cannesu još jednom poručio: «Obitelj i ljubav koja nam uvijek toliko nedostaje, jer od nje stalno bježimo, jedna je od vrlo važnih tema ovih dana...»

U Wendersu se neprestano bore vizualac i pripovijedač, no većinom pobjeđuje vizualac. Tako je i «Don't come knocking» prepun klasičnih prizora Amerike, i od filma «Paris-Texas» koji je 1984. također u Cannesu osvojio Zlatnu palmu, najsnažniji je Wendersov film. A to što je priča o potrazi za vlastitom obitelji ovdje malo iskonstruirana, ne umanjuje tu snagu.

Došavši u Cannes s jednim tako velikim, autorskim filmom, Wenders je opravdano maštao i o nagradi. Najveći mu je konkurent pritom bio njegov prijatelj Jim Jarmusch, koji je u svojem filmu «Broken flowers» također prikazao potragu za nepoznatim sinom, samo u malo vedrijoj varijanti. No, bez obzira na povratak s Cannesa praznih ruku, Wim Wenders ove je godine dobro zastupao njemačku kinematografiju na najvećoj svjetskoj filmskoj smotri. No, on je već dugo posebna kategorija i rijetki su oni koji ga svrstavaju u njemačke redatelje. On i njegovi filmovi već su dugo važan dio svjetske filmske antologije.