WHO: Nedostatak osoblja u najsiromašnijim zemaljama

«Diljem svijeta imamo oko 60 milijuna zdravstvenih djelatnika. Oni spašavaju živote. Što je veći broj suradnika u zdravstvu, to više rastu izgledi za preživljavanje majki i djece. No, širom svijeta, raspoređenost stručnog osoblja u zdravstvu enormno je neravnomjerna. U Africi na 1000 ljudi dolaze 2,3 stručne osobe, a u cijeloj Americi taj broj je deset puta veći: 24 zdravstvenih radnika na 1000 stanovnika.»Te je podatke u Ženevi objavio Timothy Evans, zamjenik generalnog direktora WHO-a. Ovogodišnje izvješće o stanju u svijetu na polju zdravstva pokazuje kako upravo tamo gdje su najviše rasprostranjene epidemije i bolesti, ima najmanje liječnika, njegovatelja, medicinskih sestara i ostalog osoblja. U jugoistočnoj Aziji i Africi nedostatnim brojem zdravstvenih stručnjaka pogođeno je 57 zemalja, no stanje je najdramatičnije na jugu Crnoga kontinenta. U tim zemljama živi desetina čovječanstva, no istodobno to područje nosi gotovo četvrtinu svjetskog tereta epidemija i bolesti. Ondje je zdravstvo ionako već preopterećeno sidom, malarijom ili bolestima crijevnog sustava, a dostatna medicinska skrb gotovo je nemoguća. O prevenciji cjepivom, prosvjećivanjem i drugim mjerama da se i ne govori. WHO je u svojim posljednjim izvješćima ukazivao na to da se mnoge žene i djeca mogu spasiti već jednostavnim sredstvima.

Stručnjaci odlaze

Više je razloga nedovoljnog broja zdravstvenih stručnjaka u tim zemljama. Tamošnje je osoblje izrazito loše plaćeno. Tome valja dodati mizerne uvjete rada, osobni rizik od zaraze, te socijalne nemire. Dio stručnog osoblja stoga jednostavno odlazi iz takvih područja: «U mnogim razvijenim zemljama postoji velika potražnja za stručnjacima u zdravstvu – zbog napretka u medicini, zbog toga što ima sve više starih ljudi i zbog toga što su zahtjevi veliki. Rast zdravstvenog sustava i traženost stručnog osoblja odvlači ljude iz zemalja u razvoju. Gotovo četvrtina liječnika koji su znanje stekli u Africi, trenutno rade u zemljama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD),» ističe Evans.
Potrajat će puno godina dok se riješi taj složeni problem, ali upravo zato treba što prije početi, kako nacionalnim strategijama, tako i uz pomoć međunarodne zajednice, smatra WHO. Riječ je o boljoj izobrazbi, o adekvatnoj plaći i o boljim radnim uvjetima. Kako predlaže Svjetska zdravstvena organizacija, polovicu svog novca koji bi ubuduće trebao biti doniran za suzbijanje bolesti treba ciljano usmjeriti kako bi se uklonio nedostatak liječnika, medicinskih sestara i babica.