1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Vukadinović: "Berlinu je važnije Kosovo od ljudskih prava u Srbiji"

Savezna kancelarka Angela Merkel posjetit će Albaniju, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu (8. i 9.7.). Srpski analitičar Đorđe Vukadinović smatra da se previše pozornosti daje odnosu prema Kosovu, a manje demokraciji u Srbiji.

Đorđe Vukadinović je osnivač i glavni urednik časopisa Nova srpska politička misao, a polemičke tekstove i kolumne objavljuje u tjedniku Vreme i dnevnom listu Politika.

DW: Tjednima se političari i javnost Srbije pitaju, što im donosi Angela Merkel. Što Vi mislite?

Đorđe Vukadinović: Angela Merkel sigurno ne dolazi praznih ruku nego s nekim porukama, ali je ne bih doživljavao ni kao kurira, ni kao dobru vilu koja nosi darove kao što bi bio datum početka pregovora ili milijarde investicija. Dolazi važan državnik, predstavnik vjerojatno najvažnije europske zemlje, u posjetu trusnom području Balkana i jednoj ambivalentnoj vladi u Beogradu.

Đorđe Vukadinović

Đorđe Vukadinović

Ta vlada se iz sve snage trudi pokazati privrženost europskim vrijednostima – u stvari europskom putu, jer od vrijednosti tu i nema bog zna što – i posebno lojalnost Njemačkoj i osobno Angeli Merkel. Opet, ta vlada pokušava zadržati makar umjetnu vezu sa svojim biračkim tijelom koje je dosta nesklono Njemačkoj, europskom putu i vrijednostima. Ono prije pokušava održati i tradicionalne veze s Rusijom do kojih dosta drži i cjelokupno biračko tijelo. Ta šizofrena pozicija srpskih domaćina se reflektira i u pisanju medija uoči posjeta Angele Merkel.

Prilikom prošlog posjeta njemačke kancelarke Beogradu 2011. bila je vidno nezadovoljna odbijanjem Tadića da podupre ukidanje paralelnih struktura vlasti na Kosovu. I sad se čini da je zapelo u pregovorima s Kosovom.

Nema sumnje da je Vučiću stalo da se pokaže kao najbolji europski i njemački đak. Manifestacije njegovih pokušaja su nekada tragikomične i kontraproduktivne. Međutim, postoji nešto u samoj stvari što onemogućava beogradske aktere da do kraja izađu u susret zahtjevima koji dolaze iz Berlina, Bruxellesa ili Washingtona. Strukturalno gledano, teško je zamisliti prozapadniju i eurofilniju političku elitu od one koju je nudila Demokratska stranka pa ipak ni Boris Tadić nije mogao, smio ili htio izaći u susret zahtjevima Angele Merkel.

Unaprjeđeni radikali s Aleksandrom Vučićem imaju barem jedan problem manje od Tadića: nemaju pred sobom ljutu patriotsku i nacionalističku oporbu kakva su oni sami bili Tadiću. Dakle sada nema faktora stotina tisuća ljudi koji se valjaju ulicama Beograda i prosvjeduju protiv "izdaje" Kosova. Uz to su Vučić i Nikolić raskrstili s dvadesetogodišnjom prošlošću prepunom velikih riječi i zakletava o Velikoj Srbiji i Kosovu kao "srcu Srbije".

Može biti da su te okolnosti povećale aspiracije Prištine ili dijela zapadnih centrala, a možda je riječ o istim zahtjevima koje niti jedna elita u Beogradu nije u stanju ispuniti. U Beogradu postoji i teorija kako Vučić samo taktizira i kupuje vrijeme, da je spreman prihvatiti sve što se od njega traži. Njegovo zaklinjanje u Gazivode je samo karikaturalni ostatak zaklinjanja u Kosovo ili "liniju Karlobag, Karlovac, Ogulin, Virovitica".

Dakle, možda je riječ samo o procesu uspavljivanja srpskog javnog mnijenja, ali prije svega samih birača kod kojih riječ Kosovo još uvijek znači više nego što znači vođama SNS-a. Možda ima od svega pomalo: da su zahtjevi nepravedni i svode se samo na ispunjavanje želja Prištine, a onda je to gorka pilula, žaba koju Vučić još ne može progutati. A možda ima i njegovog taktiziranja.

Demonstracija u Mitrovici

Taktiziranje ili ne, čini se da političkoj vrhušci Srbije Kosovo ipak manje znači nego njihovim biračima.

Čini li Vam se kako Vučićeva vlada ima nekakav "kosovski bonus" i da Bruxelles i Berlin žmire na osnovna ljudska prava i slobodu mišljenja u Srbiji?

Odnos Berlina i Bruxellesa prema Beogradu je determiniran ponašanjem Srbije prema Kosovu, odnosno procesu implementacije kosovske nezavisnosti. Sve ostalo je u trećem ili petom planu, uključujući spomenute europske vrijednosti, ljudska prava, slobodu govora, tretman oporbe. Jer Vučićeva vlada ne zaslužuje prolaznu ocjenu u tim područjima čak i kada su oni sniženi, balkanski. Dovoljno je pogledati srbijanske medije nekoliko dana, ono o čemu piše ili ne piše tisak, da bi se shvatilo kako stoji stvar sa slobodom izražavanja i demokracijom u Srbiji.

To ili prolazi ispod radara Zapada, pogotovo Njemačke ili izaziva tek blage majčinske reakcije u smislu: no-no, nije baš lijepo, budite manje zločesti prema oporbi i kritičarima. To ostavlja gorak okus u ustima onih koji već desetljećima zagovaraju i istinski su privrženi europskim vrijednostima. Mnogi moji prijatelji i poznanici su sada mnogo kritičniji prema EU-u od mene, koji sam uvijek bio euroskeptik. Ali oni su sada još skeptičniji jer se osjećaju izdanima.

Vjerovali su da EU nije samo konglomerat velikih sila i političkih interesa, već da je i zajednica nekih vrijednosti koje se sada očito i brutalno krše u Srbiji. To nije dobro dugoročno za europsku ideju u Srbiji. Ali kratkoročno odrađuje posao, ako se sve svodi na primjenu kosovske nezavisnosti. Ako je samo to kriterij, onda je ova vlada uspješnija od svih prethodnih i budućih koje se mogu zamisliti.

Merkelova obilazi i Tiranu i Sarajevo. Na Balkanu se formira transverzala korisnih autokrata. Što vam to govori?

Angela Merkel obilazi tri balkanske prijestolnice koje se nalaze u sferi njemačkog utjecaja i tradicionalno i aktualno. Ona posjećuje zemlje koje – što voljno, što malo manje voljno – žele pod skute Njemačke i čiji se čelnici iz različitih razloga natječu u privrženosti dominantnom kursu Bruxellesa i Berlina.

Naravno, u sve tri zemlje prilično je diskutabilno stanje europskih vrijednosti i tu se čini kako Berlinu ne smeta stanje stvari s demokracijom. Kao da im je važnije da na primjer Crna Gora ide prema NATO-u i protjeruje ruski utjecaj nego da se stvarno brine kako stoje ljudska prava, sloboda medija ili tretman oporbe. To pokazuje da postoje dvostruki standardi za razne geografske zone: politički, ekološki ili socijalni standardi koji vrijede u Njemačkoj, Francuskoj i zemljama Beneluksa očigledno ne vrijede na Balkanu pa se gleda kroz prste i kada se oni krše.

Preporuka uredništva