1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Vučićev promotivno-propagandni servis

Industrija javnog mnijenja u razorenom društvu je formula za održavanje na vlasti bez pravljenja promjena, smatra Zoran Gavrilović, direktor srbijanskog programa „Društvo protiv korupcije“.

Neuspjela privatizacija, reforme pravosuđa, medija, političkih institucija, obrazovanja, kulture… utrle su put sustavu koji počiva na anemičnom građanstvu i zarobljenim institucijama od strane stranačke birokracije. Njome upravlja vožd (vođa, op. ur.), tj. stečajni upravitelj, koji ima zadaću osigurati stabilnost i ekonomsku konsolidaciju prema van i unutra.

U „rukovođenju sistemom“, stečajnom upravitelju pomaže i tzv. tranzicijska birokracija sastavljena od stručnjaka iz konzultantskih tvrtki, odnosno međunarodnih i domaćih (ne)vladinih organizacija, sa sveučilišta, instituta, ali i od bivših političara. Pri ruci svakoj vlasti, ona je na raspolaganju da pomogne u izbjegavanju ili simuliraju promjena, jer je i njoj, kao i svakoj vrsti birokracije, u interesu da što duže postoji potreba za njezinim „uslugama“ reformiranja.

Nasuprot zarobljenoj državi, nalaze se poduzetnici, mediji, akademske zajednica i civilno društvo s izborom: sukobiti se, paktirati s otuđenim sustavom ili ostati po strani praveći svoju nišu i u njoj raditi na promjenama, po cijenu sukobljavanja.

Zoran Gavrilović

Zoran Gavrilović

Nažalost, sama ili uz pomoć „transformatora“, medijska zajednica je (ne)svjesno povjerovala da će privatizacija medija, odnosno (upravljačko-vlasnički) izlazak države iz medija i ulazak stranog medijskog kapitala, dovesti do slobodnog i profesionalnog novinarstva. Možda, ali ne u državi zarobljenoj korupcijom, nejakom ekonomijom i pravosuđem. Čak ni uvođenje omamljivog financiranja javnog interesa, o čijoj raspodjeli u značajnoj mjeri odlučuju novinarska (para)udruženja, nije sačuvala profesionalno naspram promotivno-propagandnog novinarstva.

Promotivno-propagandni servis

Medijska tranzicija rezultirala je uspostavljanjem neformalnog promotivno-propagandnog servisa (PPS) kojeg u najvećoj mjeri čine lokalni, tržišno neodrživi mediji, kupljeni od ljudi/poduzeća bliskih vladajućoj stranci ili od nje ekonomski zavisnih, javnim novcem sa konkursa za podršku zaštiti interesa građana u medijima!? Na čelu PPS-a, nalazi se TV Pink, privatna televizija čiji je informativni program u funkciji promocije i propagande izvršne vlasti, odnosno medijske minimalizacije i opanjkavanja oponenata vlasnika televizije i Vlade Srbije.

O postojanju i značenju PPS-a govore sljedeće činjenice:

Prvo, izjava premijera Vučića da neće gostovati na javnim televizijskim servisima, ali da će se uvijek rado odazvati na poziv TV Pinka.

Tu je i druga činjenica: naime, tijekom izborne kampanje u Nišu sve četiri televizije tijekom kampanje, a uz tehničku podršku TV Pinka, u nekoliko navrata istovremeno su prenosile izborne skupove liste koju predvodi SNS iz Zubinog Potoka, Pančeva, Kragujevca. Što je ovdje ekonomično? Kakve veze ovo ima s analitičkom ulogom medija tijekom izbora?

Treći argument se ogleda u nalazima monitoringa koji je uradio Biro za društvena istraživanja (BIRODI), a prema kojima se vidi da je TV Pink svojim izvještavanjem pokušao utjecati na izborne rezultate, tako što je liste „Za pravednu Srbiju – Demokratska stranka“ i „Dosta je bilo“ spuštala u pogledu pozitivnog predstavljanja, a dizala listu SDS-LDP-LSV, za koju se predstavlja da će biti kooperativna u sastavljanju nove Vlade. Istovjetan model „izbornog izvještavanja“ primijećen je i na televizijama u Nišu i Kragujevcu koje je BIRODI pratio i analizirao.

Argument broj četiri: nastala prije svega kao anti-DS pokret, Srpska napredna stranka svoj legitimitet u značajnoj mjeri gradi na zaštititi žrtava tranzicije, posebno neuspješne privatizacije. I ako su privatizaciju provodile sve vlade sastavljene od svih stranaka DOS-a, Demokratska stranka ostala je sinonim post-petooktobarske vlasti (5. 10. 2000. svrgnut Miloševića, op. ur.)koja je provela privatizaciju koju su kreirali i provodili nekadašnji ministar privatizacije Aleksandar Vlahović, sada zagovornik Vladine ekonomske politike s pozicije predsjednika Saveza ekonomista Srbije i Siniša Mali, beogradski gradonačelnik, koji je bio direktor sektora za tendersku prodaju u Agenciji za privatizaciju i za koga postoje sumnje da je sudjelovao u nezakonitim privatizacijama na što je ukazivao i sam Savet za borbu protiv korupcije Vlade Srbije pri imenovanju Malog za Vučićevog savjetnika.

Suštinske reforme, a ne lov na vještice

Izdvojeni iz reformskog paketa uvođenjem praga za umanjenje mirovina (do 25.000 dinara), ali i uvijek pohvaljeni od premijera za priloženu žrtvu na oltar reformi, tranzicijski „gubitnici“, ljudi iznad 50 godina, srednjeg i nižeg obrazovanja koji žive u manje razvijenim ili nerazvijenim dijelovima Srbije, a to znači južno od Beograda, jesu socijalna baza legitimizacijske osnove Vučićeve vlasti. Izbor medijskih sadržaja, tema i način prezentiranja tom dijelu birača preko PPS-a, imao je za cilj osigurati što bolji izborni rezultat SNS-a kroz stvaranje i održavanje straha i traume od neuspješne tranzicije i privatizacije, promocijom obećanja bolje budućnosti u vidu investicija i garantiranja (političke) stabilnosti. S jedne strane, trebalo je proizvoditi strah od neprijatelja, a s druge, hvaliti i štititi stečajnog upravitelja koji sve radi kako bi došla zlatna budućnost. U toj mitskoj matrici nestala je sadašnjost i realnost, nestali su građani sa svojim realnim interesima, ali i mediji koji će nametnuti suštinske teme, pitati ono što bi trebali pitati građani. U takvom medijskom i izbornom ambijentu donji slojevi društva glasuju za lidera koji provodi (neoliberalni) program reformi, koji je po svojoj suštini protiv tog dijela društva.

S takvom legitimizacijskom osnovom i medijskim sustavom može se vladati i međunarodnom faktoru jamčiti stabilnost. Međutim, za uspješno ispunjavanje agende Europske unije potrebne su suštinske reforme, a za što je, umjesto lova na vještice koji vlast vodi preko PPS-a, potreban dogovor vlasti sa srednjim slojem, domaćim srednjim i malim kapitalom, sveučilištem i civilnim društvom.

Zato je izborna pobjeda na travanjskim izborima, pobjeda koja ne jamči legitimitet za reforme, već za vladanje i približavanje međunarodnim asocijacijama koje njeguju vrijednosti stabilnosti, što je, uz investicije, jedna od najčešće ponavljanih riječi u nastupima premijera Vučića, a ne demokracija i vladavina prava. Za budućnost ove vlasti, kao i prethodnih, pored investicija i zapošljavanja, od sudbonosnog značenja je i rad industrija javnog mnijenja.