1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Vruća ljubav prema hladnom metalu

Povodom 125. rođendana automobila izložba u Tinguelyjevom muzeju u Baselu na kritičan i duhovit način ispituje oduvijek posebnu vezu između čovjeka i automobila. Auto je za mnoge fetiš, poruka je koju nosi.

Jacques-Henri Lartigue, Grand Prix de l'AAF, 1912. Foto: Jacques Lartigue

Jacques-Henri Lartigue, Grand Prix de l'AAF, 1912. Foto: Jacques Lartigue

Šteta da na ideju o ovakvoj izložbi nije došao neki njemački muzej, konačno, Njemačka je domovina automobila. Prije točno 125 godina, 1886, prijavio je, naime, Nijemac Carl Benz izum motornog vozila. Ovih dana svugdje u svijetu slavi se rođendan modernog automobila. No, s druge strane, vjerojatno je i logično da je izložba koja se ovako kritično i duhovito osvrće na povijest automobila i njegovog "prijateljstva" s čovjekom postavljena u - neutralnoj Švicarskoj, a ne u Njemačkoj gdje bi možda bila shvaćena kao neka vrsta svetogrđa.

Tinguelyjev muzej u Baselu

Tinguelyjev muzej u Baselu

Buba koja visi sa stropa

Muzej koji već godina u raskošnim okvirima izlaže maštovite objekte švicarskog umjetnika Jeana Tinguelyija, u ovim ljetnim mjesecima ističe se posebno atraktivnom izložbom "Fetiš automobil", još jednim pokušajem objašnjavanja epske povezanosti između čovjeka i auta. Ona postavlja pitanja: kako je umjetnost u zadnjih 100 godina pristupala ovom fenomenu, kako su umjetnici reagirali na opijenost građanstva brzinom koju im omogućuju auta i kako gledaju na automobil kao kult? Izložba sa 160 djela 80 umjetnika nudi pomalo iznenađujuće, ali nadasve maštovite odgovore.

Damian Ortega predstavlja u glavnoj okrugloj sali Volkswagenovu bubu rastavljenu u njezine elementarne dijelove koji vise s plafona - posjetitelj mora gledati u nebo da bi ih vidio. "Umjesto rasklimanog suvenira iz vremena njemačkog gospodarskog čuda, ovo vozilo predstavlja jedan novi, nadnaravni kozmos", kaže kustos. Oko ovog središnjeg eksponata, u kružno organiziranim prostorijama su postavljene skulpture, videa i pokretni predmeti.

Cosmic Thing, rad Damiana Ortege

Cosmic Thing, rad Damiana Ortege

Početkom prošlog stoljeća upravo su futuristi iz Italije bili među prvima koji su se poklonili novom čudu od vozila. Direktor muzeja Tinguely Roland Wetzel objašnjava: "Futuristi su obožavali carstvo motora, posvetili mu brojne pjesme te ga opjevali u 'Himni smrti'". Američki predstavnici pop-arta bili su malo kritičniji prema automobilima. Umjetnici poput Andyija Warhola i Roberta Rauschenberga pokušavali su upozoriti na novonastalu zaluđenost automobilom ironično se osvrćući na reklamne parole i mitove o slobodi koju auto propagira.

Automobil kao seksualni objekt

Europski, a posebno njemački umjetnici (Gerhard Richter, Wolf Vostell) posvetili su se automobilskim detaljima, predstavljajući ih u nadnaravnoj veličini ili pak osvrćući se na nimalo bezopasan razvoj čija su posljedica kilometarske kolone na ulicama i rastući broj nesreća. U jednom posve drukčijem, zaigranijem stilu, odlučio je Tinguely, koji je bio veliki obožavatelj brzih automobila i Formule 1, predstaviti kotače, pogonske jedinice, lance i mehaniku automobila.

U prošlom stoljeću umjetnici su bivali sve kritičniji prema ovom kultnom objektu. Tako Chris Burden primjerice u performansu iz sedamdesetih godina "Trans-fixed" skreće pozornost na kršćansko-religijske konotacije. Dao se poput Isusa čavlima prikovati na krov bube provocirajući na taj način svoje suvremenike. U takvim i sličnim radovima umjetnici su dosljedno i redovito šokirali, ali i zabavljali javnost, izražavajući pritom svoj negativan stav prema automobilskoj industriji. Primjer je „Burning Car“, višeminutni video-spot u kojem se ne prikazuje ništa drugo nego automobila koji gori. Automobili su u prošlosti, ali i danas, smatrani simbolima društvene nejednakosti te su stoga često spaljivani na prosvjedima.

Chris Burden, Trans-fixed, 1974.

Chris Burden, Trans-fixed, 1974.

S druge strane Erich Bussinger doživljava automobile na malo drugačiji način. U jednom duhovitom videu on prikazuje automobil kao "seksualni objekt". Posjetitelj uz glazbenu podlogu slavne stvari "Je t'aime" Jane Birkin i Sergea Gainsbourga vidi sjajne, ispolirane, oble dijelove auta, detalje iz njegove unutrašnjosti, krom i blistavi lim. Čudesan je i video Franca Scurtija iz 1997. koji pokazuje mladića i nježno približavanje njegovom elegantnom sportskom automobilu. Aluzije na požudu - često vrlo upadljivo stilizirana seksualnost u automobilskoj branši - na izložbi u Baselu su vrlo brzo uočljive.

Dramatičan pogled na kaos na ulicama

Fotografije Francuza Brassaia kao i one policijskog fotografa Arnolda Odermatta prikazuju tragične posljedice širenja automobilske industrije. Ako se u radovima starijeg datuma još i mogu pronaći tragovi fascinacije stilom života velikih gradova, nove slike su u svojoj drastičnosti zastrašujuće. Odermattove uvećane slike šokiraju posjetitelje.

"Auto je možda jedini magično-mistični centar društva koji je neovisan o zemljopisnim, državnim, nacionalnim ili religioznim granicama", piše Hartmut Böhme u katalogu izložbe. "Automobilizacija" koja raste u cijelom svijetu, u nerazvijenim zemljama kao i u gospodarskim velesilama poput Kine, pridonosi općoj fascinaciji ovom igračkom na četiri kotača. No ipak, niti jedna druga zemlja ne njeguje kult auta kao što to čini Njemačka.

Seks-religija-automobil

Mel Ramos, Kar Kween, 1964 © 2011 Pro Litteris, Zürich Foto: Lee Stalsworth

Aluzije na seksualnost su se oduvijek mogle naći u reklamama za automobile

Tko je jednom doživio kako njemački muškarci subotom ujutro u auto-praonicama peru, njeguju i poliraju svoje ljubimce, tko poznaje ton i način pisanja njemačkih auto-magazina, taj zna da eksponati izložbe na temu „Seks i auto“ i „Religija i auto“ nisu nikakve izmišljenje umjetničke bubice. Tko zna koliko je moćan najveći auto-klub na svijetu, njemački ADAC, i koliki je njegov utjecaj na odluke koje se donose u Njemačkoj, tko se sjeća dreke koju je izazvao prijedlog jednog političara da se građani počnu više služiti biciklima, tome je jasno koliko je jaka privrženost Nijemaca automobilima. Upravo zbog toga je šteta da se jedna ovako spektakularna izložba ne može vidjeti u Stuttgartu, Münchenu ili Berlinu.

Autor: Jochen Kürten/ Lea Talijančić

Odg. ur.: D. Dragojević

Preporuka uredništva