1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Vrtovi koji ruše granice

Prije 13 godina su žene iz Bosne krenule uređivati vrtove, jer nisu imali pravo raditi u Njemačkoj. Ta zanimacija se pretvorila u interkulturalno druženje, koje do današnjeg dana traje.

Zajedničko druženje u vrtu

Zajedničko druženje u vrtu

Počelo je 1996. godine u Göttingenu, na sjeveru Njemačke. Žene, izbjeglice iz Bosne, tražile su zanimaciju, jer nisu smjele raditi u Njemačkoj. Na pitanje jedne od odgovornih osoba što im iz njihove domovine najviše nedostaje, sve su jednoglasno odgovorile: njihovi vrtovi. To je bio početak jedne uspješne priče nazvane „Interkulturalni vrtovi“.U međuvremenu je u Njemačkoj izgrađeno 100 takvih površina, koje se koriste za uzgoj cvijeća i povrća. Vlastita udruga – udruga Interkultura – brine se o umreženosti. Vrtovi su interkulturalni, ondje se mogu vidjeti ljudi različite starosti, vjere ili nacionalnosti. Lydia Leinert je posjetila jedan od tih vrtova u Berlinu.

Roštilj pokraj zračne luke

Interkulturalni vrt u Berlinu

Interkulturalni vrt u Berlinu

Jedno toplo nedjeljno popodne. U sjeni drveća grupica stanovnika berlinskog kvarta Neukölln, sjedi na klupama i guli jabuke. Nekoliko mališana trče kroz vrt iz kojeg se širi miris roštilja. Ovdje se uvijek nešto događa: danas je radionica za izradu marmelade, inače se organiziraju proslave, koncerti ili informacijski dani za učenike. Ovaj komad zelenila uređen je prije dvije godine i vrlo brzo je postao sastajalište mnogih ljudi iz različitih kultura. Mitra, primjerice, dolazi iz Irana: „Imam bosiljak, koji je iz Irana, to je crveni bosiljak, a ovdje je i zeleni. Ovdje imam i špinat, taj je iz Indije…“

Polako preskače preko malog vrta, koji se do pola sastoji od suncokreta. Jedna privatna udruga se brine o vrtu i njegovoj raspodjeli: jedan dio površine se može iznajmiti i koristiti u privatne svrhe. Drugi dio zajednički obrađuju svi posjetitelji vrta. Ova mala oaza skriva se iza zida, između nekadašnje zračne luke Tempelhof i jedne velike džamije. Ovdje Mitra redovno susreće stare poznanike: „Sviđaju mi se susreti s ljudima iz različitih zemalja. Svake nedjelje su vrata otvorena i svatko može ući. To je stvarno lijepo, da imamo priliku upoznati druge kulture. Svatko ima druge biljke, puno sam naučila ovdje. Primjerice, od ljudi iz Turske, imaju divne začine i povrće.“

Komad domovine u imigraciji

Dekoracija vrta na danu otvorenih vrata

Dekoracija vrta na danu otvorenih vrata

Zajedničko vrtlarenje spaja. Pri sađenju i žetvi se lako dolazi u kontakt, kaže Hermann Voesgen, profesor na visokoj školi u Potsdamu. On vodi kolegij „Kulturni rad“ i objašnjava, da je prvi pristup vrtlarenju lagan: „U biti vrtlarenje nije tako jednostavno. No, to je ipak nešto što se da brzo naučiti, barem osnove o biljkama i vodi.“

U interkulturalnim vrtovima se nitko ne mora prilagođavati. Možete saditi što vam je volja. U vrtu su, primjerice, Ahmet i Refiya sjeme donijeli iz Turske, njihove domovine. Jedno od njih dvoje dolazi svaki dan kako bi zalili svoje zelene ljubimce. Da je i žetva važna za sve posjetitelje, objašnjava Viola Holl, suosnivačica kulturnog vrta u Berlinu: „Ovdje možete ponosno ljude pozvati u vrt. Refiya i Ahmet kažu „Imamo previše salate, hoćeš da ti damo malo?“ To su vam ljudi koji inače u Njemačkoj nemaju neke dobre poslove, koji ne zarađuju puno novaca, koji ne mogu mnogo ponuditi, iako im je kultura iznimno gostoljubiva.“

Guljenje jabuka može biti zabavno

Guljenje jabuka može biti zabavno

Nekim iseljenicima je teško bez vrta živjeti u Njemačkoj, zato što mnogi dolaze iz ruralnih područja. Imati komad zemlje i obrađivati ga je jednostavno dio njihove kulture. To je što nedostaje u Njemačkoj, objašnjava profesor Voesgen: „Ovo djeluje pozitivno na strance, koji se žele baviti vrtlarenjem. Daje im mogućnost da nađu dom, da koriste vještine, koje znaju odmalena. Ako su prije imali vrtove…., nisu sasvim iskorijenjeni i to im daje mogućnost da svoje korijene posade u njemačku zemlju.“

Naglašava i otvorenost interkulturalnih vrtova u Njemačkoj. Svaki posjetitelj je dobrodošao i bliski kontakt sa susjedima je poželjan. Svake nedjelje je u vrtu dan otvorenih vrata. Svakog prvog u mjesecu se pali i velika glinena peć na ulazu. Ona treba podsjetiti na zajedničko pečenje, koje je dio turske seoske tradicije i treba privući nove posjetitelje u vrt, kaže Viola Holl. Za nju bi vrt mogao biti još šareniji.

Dosada dolaze turske, iranske i iračke obitelji, ali su tu i mnoge njemačke, kaže Viola. Kada studentica radi u svom vrtu, onda je to za nju kao odmor: „Ove je jednostavno lijepo mjesto. Mislim da to ima puno veze s ovim visokim drvećem; s mogućnosti za roštiljanje usred grada, s mogućnosti da zakačite mrežu za spavanje. Susret s drugim ljudima je moguć kao i odmor. Nekada kada mi je puna glava faksa, pomaže mi ovaj posao u vrtu. To me opet prizemlji i pomaže mi da se obnovim.“

Autor: Lydia Leinert/ mj

Odg. ur.: Ž.Telišman

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic