1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Vražji muzej

Otkako su Adam i Eva nasjeli na trik sa sočnom jabukom, ljudi pokušavaju stvoriti sliku o tome kako bi vrag trebao izgledati. Grad Kaunas u Litvi proslavio se po svome Vražjem muzeju.

Goli vrag besramno sjedi raširenih nogu

Belzebub, Lucifer, Sotona ili kako god da ga zovete, vrag je karakter kojeg teško možete ignorirati. On plaši i izaziva ljude po cijelom svijetu otkako je nestao raj sa zemlje. A otkako su Adam i Eva nasjeli na trik sa sočnom jabukom, ljudi pokušavaju stvoriti sliku o tome kako bi vrag zapravo trebao izgledati. Rogovi i papci nam prvo padnu na pamet. No vrag prestavlja puno više od toga. Grad Kaunas u Litvi proslavio se po svome muzeju u kojem počivaju tisuće kipova vragova iz cijelog svijeta.

Opsjednut vragom

Slika Sveti Bernarnd istjeruje vraga Joerg Breu oko 1475/76 -1537. tempera na drvetu, sa oltara Svetog Bernarda u Zwettlu

"Sveti Bernarnd istjeruje vraga" Joerg Breu oko 1475/76 -1537. tempera na drvetu, sa oltara Svetog Bernarda u Zwettlu

On je jedan od najpoznatijih karaktera na svijetu. On je legenda i dio folklora, lik u filmovima i pjesmama. Spominje ga se i u Bibliji i u Kuranu. Postao je slučajno i turistička atrakcija. Sve je počelo 1906. kad je litvanski slikar i profesor Antanas Zmuidzinavicius dobio neuobičajen poklon. Bio je poznat kao strasni kolekcionar i čovjek koji nije vjerovao u religije. Stoga mu je jedan prijatelj poklonio kip sveca i vraga istovremeno. I izrazio želju da Antanas skuplja vragove. To se i ostvarilo.

Zmuidzinavicius je postao opsjednut i u sljedećih šest desetljeća prikupio jednu od najvećih zbirki vragova na svijetu, objašnjava direktorica muzeja Jurgita Rimkute. "Profesor je počeo skupljati vragove i njegova je zbirka počela brzo rasti. Ni jedan primjerak nije kupio. Svi njegovi vragovi su bili pokloni. Kad bi ljudi putovali po svijetu, znali su da Antanas Zmuidzinavicius ima takvu zbirku i donosili mu na poklon većeg ili manjeg vraga."

To nije bio tek neki mali hobi. Do svoje smrti 1966. sakupio je oko 300 primjeraka. Sad ih u muzeju ima 3.000. Većina su pokloni i pohranjeni su u arhivi. Oko 400 đavola je izloženo u staklenim vitrinama u zamračenim prostorijama kako bi se postigla pomalo nelagodna atmosfera. Za ulaznicu od dva eura, posjetitelji mogu pogledati zbirku smještenu na tri kata u zgradi pored nekadašnje Zmuidzinaviciusove kuće.

Maškare obučene u vragove i vještice

Modernija verzija vraga na karnevalu

"U svojim memoarima on piše da su ga samo ova zbirka i povezanost s vragom držali na životu tako dugo i lijepo", priča direktorica muzeja.

Ekscentrik

Zmuidzinavicius je navodno i jako volio broj 13. Ovakve ekscentričnosti su se ogledale i u njegovu svakodnevnom životu. Na jednom od štapova na koje se oslanjao pri hodu imao je urezane razne kreature i naravno vraga sa zlatnim zubom. Posjetiteljima je servirao kavu u servisu koji se sastojao od 13 dijelova dekoriranih vragovima. Svaka šalica sa svojim posebnim dizajnom.

Jesu li se gosti brinuli ili uzrujavali zbog toga što su pili iz "đavoljih šalica? "Mislim da ne. Radilo se jednostavno o dobrom smislu za humor", odgovara Jurgita Rimkute.

Vrag igra zanimljivu ulogu u litvanskoj kulturi i religiji. Nisu ga se oduvijek bojali ili ga prezirali. U poganska vremena prije dolaska katolicizma u Litvu u 14. stoljeću vrag je obožavan kao bog. On je nadzirao zemlju i bio zadužen za njezinu plodnost. Smatran je nečim dobrim.

Sovjetska zastava s Lenjinovim likom i nekoliko socrealističkih kipova

Sovjeti nisu trpili vragove, pa su ovi morali u ilegalu

Doba Sovjetskog Saveza vratilo je vragove, objašnjava Jurgita Rimkute: "Ne možemo zaboraviti političko stanje u Litvi. Bili smo okupirani i religija je bila zabranjena. Pa budući da je bog bio zabranjen, umjetnici su odlučili da će stvoriti vragove. To objašnjava činjenicu da imamo toliko puno vragova u našem muzeju."

Većina vragova iz muzeja potječe iz Litve i susjednih bivših sovjetskih satelita poput Poljske i Ukrajine, Latvije i Estonije. U međuvremenu izlošci su stigli iz 48 zemalja uključujući Kubu, Boliviju, čak i Indiju. Većina ih ima rogove i repove i mnogi imaju sličan izraz lica. Na zidovima se nalaze maske koje potiču iz 18. stoljeća.

Nekad je Antanas Zmuidzinavicius svoju zbirku morao tajiti pred vlastima koje su zazirale od bilo kakve vrste obožavanja, osim kad se radilo o obožavanju države. Sad je zbirka pod zaštitom državnog umjetničkog muzeja i svake je godine posjeti 30 tisuća ljudi.

Autorica: Karen Percy / S. Kobešćak

Odg. ur.: Ž.Telišman

Preporuka uredništva