1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Voda kao pitanje nacionalne sigurnosti

Rijeke i jezera ne poštuju državne granice. Svejedno, dogovori oko zajedničkog iskorištvanja vode rijetka su stvar. Na Bliskom istoku voda ima strateško značenje i često uzrokuje sporove.

MEVO HAMA, GOLAN HEIGHTS - JUNE 6: The Golan Heights Israeli community of Mevo Hama sits on the cliffs above the Sea of Galilee in this image taken from a microlight aeroplane during an annual visit by members of the Israeli Ultralight Association on June 6, 2008 to the Golan Heights. Indirect peace negotiations between Israel and Syria are expected to start again on Thursday June 12, 2008 in Istanbul, Turkey, casting doubt on Israel's control of the strategic territory which it captured from Syria in the 1967 Six Day War. (Photo by Yuval Nadel/Getty Images)

See Genezareth

Direktor palestinske vodoopskrbe Šahad Atili pokušava regulirati opskrbu sirovinom koje uvijek manjka. Bez dozvole svojih izraelskih susjeda, njegova tvrtka ne smije iskopati ni jedan jedini bunar. "Voda je vrlo osjetljiva tema na Bliskom istoku. Kontrolu nad vodom vlade smatraju pitanjem nacionalne sigurnosti", kaže on.

Šahad Atili

Šahad Atili

Obronci Zapadne obale prošarani su šupljinama i pukotinama u kojima se skuplja kišnica. Ovi podzemni rezervoari su praktično jedini izvor vode. Izrael ih crpi već od pedesetih godina prošlog stoljeća. Nakon Šestodnevnog rata 1967. Izrael je preuzeo vojnu kontrolu nad  tim područjem. Od tada se Palestincima dopušta korištenje 57 kubičnih metara vode po osobi godišnje. Stanovnici izraelskih naselja dobivaju pet puta više, kaže Atili: "Na Zapadnoj obali moram paziti na svaku kap". Još je gore stanje u Gazi. "Gotovo dva milijuna Palestinaca zbog izraelskog embarga tamo uopće nema vode, koja bi se mogla nazvati pitkom vodom", priča Atili.

Voda gledana kao cjelina

Posljedice zagrijavanja Zemlje samo još pooštravaju probleme s vodom. U mnogim sušnim područjima na Zemlji više nema dovoljno vode  za navodnjavanje obradivih površina. Voditelj projekta pri Institutu za vodu u Stockholmu (SIWI) Anders Jägerskog posreduje između država koje se spore oko vode. Često problem predstavlja gradnja brana na gornjem dijelu rijeka, jer države koje se nalaze nizvodno odjednom dobivaju manje vode. "Kao politički savjetnici, mi se trudimo objasniti pregovaračima koliko je važno gledati na problem u širem smislu. U prvom redu susjedne zemlje nizvodno duž velikih rijeka traže jamstva da će dobivati određenu količinu vode", objašnjava Jägerskog. Svi bi imali puno više koristi kad bi na vodu gledali kao na cjelovito zajedničko dobro, kaže Jägerskog. "Uz pomoć zajedničkih modela analize puno se lakše može odlučiti gdje je najbolje smjestiti neku branu ili obradivu površinu, kako bi se što je moguće manje vode nepotrebno potrošilo", dodaje on.

Rijeka Jordan definira granicu između Izraela i Jordana i od velikog je kulturnog i povijesnog značenja.

Rijeka Jordan definira granicu između Izraela i Jordana i od velikog je kulturnog i povijesnog značenja.

Negativni primjer Jordana

Pa ipak, još se uvijek nepotrebno gubi previše vode. Rijeka Jordan je ogledni primjer nepromišljene politike, tvrde u ekološkoj organizaciji "Prijatelji zemlje Bliski istok". Aktivisti ove organizacije dolaze iz Izraela, Jordana i Palestinskih područja. Oni kritiziraju stanje u kojem se nalazi rijeka Jordan koja izvire na sirijskoj granici i preko Izraela kroz jezero Genezareth (na naslovnoj fotografiji) teče u Palestinska područja. 1964. su izraelski inženjeri bez dozvole susjednih zemalja izgradili branu kojom kontroliraju otok jezera. I Sirija preko cjevovoda crpi velike količine vode. "Jordanski dio nizvodno od jezera Genezareth je u groznom stanju", kaže direktor "Prijatelja Zemlje za Bliski istok" Munket Mejar. "Ogromne količine vode se iz jezera i iz sirijskih izvora preusmjeravaju". Manje od desetine jezerske vode ostaje u rijeci: "Polovica od toga je jako zagađena otpadnim vodama iz industrijske kanalizacije i s obradivih površina".

Munket Mejar

Munket Mejar

Suradnja koja budi nadu

Ali iako se političari na Bliskom istoku često glasno svađaju oko pitanja vode, ima i primjera koji ulijevaju nadu da je suradnja moguća. Na primjer između Izraela i Jordana. Ove dvije zemlje raspravljaju već godinama o vodom bogatoj Golanskoj visoravni koju Izrael drži pod okupacijom. Svejedno, Izrael Jordancima dopušta da preusmjeravaju kišnicu koja utječe u jezero Genezareth. Izrael je u sušnom razdoblju ljeta pomoću kanala preusmjerava natrag. I Palestinac Šahad Atili se nada da će biti bolje i na Zapadnoj obali i u Gazi. Prije svega zbog tehničkog napretka i prevladavanja razuma: "Turska nudi da u Gazu dovodi vodu. Cjevovode mogu dati Palestina i Izrael. Desalinizacijom mogli bismo upotrebljivom napraviti morsku vodu". On misli da se zbog vode neće voditi ratovi: "Ali svakako ćemo za našu vodu morati platiti višu cijenu ", smatra Atili.

Preporuka uredništva