1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Vladino loptanje milijunima

Hrvatska želi suorganizirati Europsko prvenstvo u košarci 2015. Vladino jamstvo za hrvatsku kandidaturu uključuje javno subvencioniranje u iznosu od 41 milijun kuna. No upitno je hoće li se to ulaganje isplatiti.

S pomiješanim je osjećajima u hrvatskoj javnosti dočekana vijest da će se Hrvatska kandidirati za Europsko prvenstvo u košarci 2015. godine, odnosno dio tog natjecanja. Naime, već od ranije izabranoj Ukrajini domaćinstvo je onemogućeno zbog rata koji je izbio u međuvremenu. Tu će ulogu preuzeti više zemalja zajedno, prema odluci kontinentalne košarkaške federacije. Hrvatski savez u tom sportu zato je dobio odobrenje Vlade RH da se kandidira za ugošćavanje jedne od četiri natjecateljske skupine, kao i same završnice turnira.

Vladino odobrenje jest u biti financijska garancija za ulog od 41 milijun kuna iz državnog proračuna za organizaciju turnira, uz još nepoznat iznos – opet svakako u milijunima – za kotizaciju. Zagovornici iz vlade i, prije svega Hrvatskog košarkaškog saveza, uvjeravaju javnost da će se ulaganje vratiti kroz izravne i posredne efekte na turizam. Ipak, teško je nadvladati dojam da je riječ o površnoj i relativno nesigurnoj elaboraciji, bez dovoljno osnove mimo pukih političkih obećanja. A važnu funkciju u nepovjerenju javnosti zauzimaju financijske posljedice Svjetskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj 2009. godine.

Arena Zagreb

Arena Zagreb je često prazna

Nove dvorane propadaju

Tadašnja je vlada u suradnji s gradovima sagradila niz novih i, pokazalo se, u više slučajeva nepotrebnih ili neodrživih velikih sportskih dvorana. Pojedine od njih, npr. Spaladium Arena u Splitu, danas su zatvorene i njihova je sudbina vrlo neizvjesna, a veliki krediti podignuti za gradnju i dalje dolaze na naplatu. Ovom prilikom Hrvatskoj neće trebati nove dvorane, ali će se u slučaju udomaćivanja dijela turnira iskoristiti svega dvije, u Zagrebu i Zadru, na po sedam do devet dana. U kombinaciji s neizvjesnošću povrata javno-novčane investicije to je više nego dovoljno za skepsu.

„Kod svake slične situacije može se o mnogočemu polemizirati. Ideja je zanimljiva sa sportskog stajališta, dok ekonomski aspekt ostaje na uvid stručnjacima. Slovenci su lani valjano iskoristili domaćinstvo Eurobasketa i na kraju zaradili“, rekao nam je Petar Skansi, hrvatska košarkaška legenda i donedavni pomoćnik za sport ministra obrazovanja, znanosti i sporta RH. S druge strane, Skansi napominje da nam ostaje i važno pitanje tko će zaraditi novac i hoće li makar osnovno ulaganje, ako ne i dobit, završiti u javnoj blagajni.

Kronično zapuštena hrvatska košarka

Petar Skansi

Petar Skansi

Da ne bi vrhnje na kraju pokupili samo manje transparentni privatnici, bilo bi po njemu dobro da se organizacija preda na brigu pažljivo biranom i odgovornom povjerenstvu. „Ako država garantira javnim milijunima“, nastavlja Skansi, „ona mora i diktirati sastav takvog tijela. A pitanje postojećih dvorana također treba revidirati, jer bismo trebali znati da one nigdje nisu rentabilne, treba ih subvencionirati. Kad su se prije 100 do 150 godina gradila Hrvatska narodna kazališta u Splitu, Zagrebu i Rijeci, čak su i seljaci davali zemlju i svoj rad za to. Svi su znali da čitavo društvo treba ulagati u njih, jer se samostalno nikad ne bi mogla isplatiti.“

Ovaj bivši igrač i trener smatra da su sportske dvorane na neki način preuzele ulogu kazališta 21. stoljeća, i u njima se nipošto ne organiziraju samo sportski događaji. Ali, pitali smo Skansija i za još jedan aspekt ove priče, onaj koji se tiče ulaganja u samu košarku koja u Hrvatskoj živi teške dane i godine. Poznato je da hrvatska liga već neko vrijeme nije kadra odgojiti reprezentativnog playmakera, tzv. organizatora igre, nego faktički klubovi kupuju Amerikance. Klubovi stagniraju, grcaju u dugovima, i ne vide izlaz.

Spomenik Draženu Petroviću u Zagrebu

Još nema nasljednika legendarnom hrvatskom košarkašu Draženu Petroviću

„U pravu ste, nejasno je što bi u ovom slučaju bilo ulaganje u samu hrvatsku košarku. Klubovi tragično propadaju, a oni od ovih milijuna neće imati takoreći ništa. Oni više nisu u stanju proizvesti dostatnu novu vrijednost u igračima, i to se mora rješavati sistemski te sistematično i strateški, ne kroz jednokratnu investiciju“, kategoričan je Petar Skansi. S njim će se uvelike složiti i drugi naš sugovornik, sociolog Dražen Lalić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. No, Lalić je još kritičniji u pogledu organizacije velikih sportskih natjecanja u Hrvatskoj, nakon rukometa.

„Orgijanje sportske mafije“

„Nas je ujela zmija, to iz 2009. je strašno iskustvo za čitavo društvo“, slikovit je Lalić, „i zato bih u ovom slučaju puhao i na led. Ne tvrdim da se nužno priprema još jedna orgija sportske mafije, ali da se moramo toga bojati, moramo.“ On podsjeća da je prije pet godina političko-marketinškom akcijom zloupotrijebljen nacionalni sentiment radi, kako se ispostavilo, privatnog interesa, i unaprijed je sklon sumnji u svim sličnim situacijama. Zato ujedno misli da je danas upravo drsko najavljivati takve kandidature bez detaljno predočene i transparentne elaboracije svih troškova i očekivanja.

Dražen Lalić

Dražen Lalić

„Nitko ne odgovara za ishod posla s dvoranom u mom Splitu. Grad nema koncertnu dvoranu, a plaća kredit za propalu sportsku. I zašto sad nisu nađeni privatni ulagači za ovo, nego će se opet vrzmati oko javnih ulaganja koja tako vole? Stanje u domaćoj košarci je takvo da je riječ i o neukusnoj gesti, jer valja krpati fatalne rupe, a stanje u ekonomiji je takvo da je sve još i neprimjereno i bezočno“, zaključuje Dražen Lalić. Možda ova kritika bude povod za dodatnu ekspertizu o istaknutoj kandidaturi. I za daljnje pažljivo promatranje cjelokupnog poslovanja oko nje, ako ista uspije.

Preporuka uredništva