1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Vjeronauk u BiH kao političko pitanje

Vjeronauk, koji je nakon prvih višestranačkih izbora trijumfalno uveden u sve škole u BiH postao je jedan od važnih simbola ne samo vjerskog, nego i nacionalnog i političkog djelovanja. Ali i predmet sporova.

Učionica

Učionica

Kada je prije gotovo 20 godina vjeronauk uveden u sve škole u Bosni i Hercegovini, na razini entiteta i kantona, za većinu je to predstavljalo odbranu nacionalnog identiteta, odnosno krupno političko pitanje. Sociolog Ibrahim Prohić kaže da je vjeronauk i danas politički instrument u BiH i simbioza između vjerskih zajednica i vlasti: „ Mislim da je to pogubno pogotovo u aktualnom bosanskohercegovačkom kontekstu jer ovdje religija nije primarno stvar duhovnosti nego znak temeljnog identiteta“.

„Ne dati djecu bezbožnicima“

Reisu- l Ulema Mustafa Cerić

Reisu- l Ulema Mustafa Cerić

To pokazuje i pokušaj donedavnog ministra obrazovanja i znanosti Kantona Sarajevo Emira Suljagića da vjeronauk izbaci iz prosjeka ocjena, a u cilju sprečavanja diskriminacije djece. Slučaj je podigao silnu prašinu praćenu izjavama čelnika vjerskih zajednica u BiH posebno reisa Mustafe Cerića da to predstavlja korak ka ukidanju vjeronauka. Zbog odluke Suljagića, koji je na kraju podnio ostavku i odselio se iz BiH, Cerić je najavljivao i „sarajevsko ljeto“: „Oni žele da mi ponovo dajemo svoju djecu bezbožnicima pa da ne budu spremi da se brane kada dođe etničko čišćenje“.

Što se tiče učenika njihova mišljenja o pitanju vjeronauka nisu podjeljena: „Svi koji vjeruju u Boga trebali bi biti redovni...“ , „Mi smo na vjeronauku gledali crtane filmove, o Mojsiju itd...ali ništa posebno nismo naučili“ , „ Naučio sam vjerovati . Sve zavisi od svećtenika. Imali smo više njih i oni su to različito radili“, kažu učenici.

„U svim osnovnim školama u Republici Srpskoj izučava se vjerunauk“, kaže Branka Rogač, iz Ministarstva prosvjete i kulture: „ Učenici imaju mogućnosti izučavanja vjeronauka u skladu sa svojim vjerskim opredjeljenjima a roditeji imaju mogućnost da se izjasne da li će njegovo dijete pohađati nastavu vjeronauka ili ne“.

Izvor zarade

Problem je međutim što nema alternative ovom predmetu pa preko 90 posto djece pohađa vjeronauk. Kada je riječ o Federaciji BiH situacija ovisi od kantona do kantona, pa je u njih nekoliko vjeronauk obavezan dok je u ostalima izborni predmet pa je učenicima ostavljena mogućnost da biraju između „Kulture religija“ i vjeronauka. Ipak većina pohađa vjeronauk, a ocjena iz svih predmeta ulazi u završni prosjek. Profesor Ivan Šijaković bio je iznenađen samim uvođenjem vjeronauka jer on ne postiže efekt tolerancije i razumjevanja: „ To je vjerska ideologija i tu su crkve svih konfesija i oblika našle dodatni način svoje prezentacije i izvora zarade“.

Šijaković napominje da vjeronauk u BiH ima isključivo politički karakter: „On je i uveden da bi se politički dodvorilo nekome i da bi se manipuliralo te da bi se uspostavili dobri odnosi s vjerskim zajednicama na manipulativnoj strani, a sve na štetu i po leđima običnih građana“.

Propust vjerskih zajednica

Za banjalučkog biskupa Franju Komaricu nema dvojbeoko toga da li je vjeronauk potreban u osnovnim školama jer na to obvezuju zakoni, a za katoličku crkvu posebno jer postoji sporazum između BiH i Svete stolice. Sudeći prema riječima Komarice vjerske zajednice u BiH neće stati dok se vjeronauk ne uvede i u srednje škole u cijeloj državi: „Ali i tamo gdje se ti propisi od strane pojedinih direktora škola ili ministra ne održavaju, da ih upozorimo...idemo malo po malo, imamo strpljenja ali smo i odlučni. Mi ćemo tražiti da nam se omogući da vjeroučitelj može doći i u srednje škole i predavati vjeronauk“.

Udžbenik vjeronauka

Udžbenik vjeronauka

Većina se slaže da treba dati izbor učenicima ali bez da se učenici, ukoliko ne prihvate pohađenje vjeronauka, nađu na udaru osude šire društvene zajednice, kako je to do sada bio slučaj. Neki smatraju da bi dosadašnje razdoblje izučavanja vjeronauka trebalo proglasiti eksperimentalnim razdobljem, kaže sociolog Slavo Kukić i dodaje da su vjerske zajednice učinile najveći propust što vjeronauk zasad nisu proglasili eksporimantalnom nastavom.

Prema njegovim riječima projekt poučavanja vjeronauka ne može biti integrativni proces: „ U tom slučaju religija je u funkciji društvene dezintegracije, razdvajanja djece već u uzrastu od sedam godina i pretvaranja djece na tom uzrastu u moguće bojovnike sutrašnjih ratova pod religijskom zastavom“.

Da je vjeronauk u BiH stvar temeljog identiteta, a ne duhovnosti pokazuju mnogi primjeri. Najbolji za to je možda primjer ministra Suljagića iako on nije usamljen. 2009. pokušaj uvođenja predmeta Kultura religija u srednje škole u RS je propao nakon velikog pritiska vjerskih zajednica jer se, tvrde upućeni, već stvara poligon za uvođenje vjeronauka i u srednje škole.

Autor: Dragan Maksimović, Banja Luka

Odg. ur.: Nenad Kreizer