1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Visoko plemstvo u službi nacista

Uloga visokog plemstva za vrijeme nacista u Njemačkoj nije dovoljno istražena. Jedna plemićka obitelj je sada otvorila svoje arhive.

Gotovo da i ne postoji razdoblje njemačke povijesti koje su povjesničari iz cijelog svijeta tako intenzivno istražili kao ono između 1933. i 1945. godine, razdoblje u kojemu su nacisti na čelu s Adolfom Hitlerom bili na vlasti u Njemačkoj. A ipak se postavlja pitanje znamo li dovoljno o tom vremenu. Jer, uloga plemstva za vrijeme nacističkog režima nije sasvim jasna.  

Loši plemići, dobri plemići

S jedne strane su mnogi časnici u njemačkoj vojsci bili plemići i sudjelovali u ratnim zločinima. A i u diplomatskoj službi su radili brojni plemići. Oni su doprinijeli tome da je Adolf Hitler prije izbijanja Drugog svjetskog rata mogao proširiti svoju moć u Europi i bez vojne sile.

S druge strane je tu i Claus grof Schenk von Stauffenberg koji je 14. srpnja 1944. godine pokušao bombom ubiti Hitlera i pučem preuzeti vlast u Njemačkoj. Stauffenberg i njegovi pomagači važe kao dokaz za to da je plemstvo pružalo i otpor nacističkom režimu.

Claus Graf Schenk von Stauffenberg mit seinen Kindern (AP)

Claus grof Schenk von Stauffenberg s djecom 1940. godine

Dosad je jedva bilo istraživanja o tome u kolikoj mjeri je europsko plemstvo pomagalo Hitleru, kazala je povjesničarka Karina Urbach u izjavi za SWR, regionalnu medijsku kuću njemačkog javnog servisa: "To vjerojatno nitko prethodno nije istražio zato što je bilo problema s izvorima informacija. Arhivi su čvrsto zatvoreni." Utoliko znatnije je što je sad otvoren jedan od tih arhiva. Ernst August princ od Hannovera, čija se obitelj odnosno dinastija Welf ubraja u visoko plemstvo, usudio se na taj korak. Prapraunuk posljednjeg njemačkog cara je znanosti na raspolaganje stavio spise iz razdoblje od oko 1910. godine pa sve do u 1980. godine. 

"To je novum i ujedno sretna okolnost", navodi povjesničarka Cornelia Rauh sa Sveučilišta u Hannoveru u razgovoru s DW-om. Ona već oko dvije godine istražuje tih oko 3.200 dosjea.

Rauh i njezin tim su već saznali da pradjed Ernsta Augusta von Hannovera nije bio član Hitlerove stranke niti bilo koje druge nacističke organizacije. Njegova tri sina su bili časnici u Wehrmachtu, ali su 1943. zbog njihovog podrijetla otpušteni iz vojske. Tadašnji vojvoda Ernst August (1887. do 1953.) je ipak profitirao od nacističkog razdoblja, kako je saznala Rauh: "On je iskoristio navodne šanse koje mu je pružilo nacionalsocijalističko gospodarstvo. On se sa svojim ulaganjima nije čak libio sudjelovati u bogaćenju na račun židovskih poduzetnika, niti ulagati u naoružavanje, kao i kasnije koristiti prisilne radnike." 

Prisilni rad po nalogu obitelji Welf

Obitelj Welf je 1938. godine pod normalnim poslovnim uvjetima kupila jedno poduzeće za proizvodnju poljoprivrednih strojeva. No, već ubrzo su Ernst August i njegov sin proizvodnju prebacili na oružje. To poduzeće je bilo jedno od za rat najvažnijih pogona za proizvodnju oružja Trećeg Rajha te je sudjelovalo u tajnoj proizvodnji prvog borbenog zrakoplova na mlazni pogon. U tvornici u austrijskom Welsu su za rad korišteni i prisilni radnici, kao i zatvorenici iz koncentracijskih logora. Najmanje devet puta je tadašnji vojvoda - uz to vrlo jeftino - kupio dionice ili poduzeća koja su prethodno bila u židovskom posjedu. Dosad su bila poznata tek tri slučaja te takozvane "arizacije" židovske imovine od strane tadašnje glave obitelji Welf.

Schloß Marienburg (PA/dpa)

Što se još može naći u knjižnici dvorca Marineburg?

O "arizaciji" i prisilnom radu je izvještavao NDR, sjevernonjemačka medijska kuća javnog servisa. Na to je praunuk Ernst August von Hannover odlučio suočiti se s obiteljskom poviješću. "Po mom mišljenju svaka obitelj - posebno one koje su u to doba upravljale poduzećima ili bile dio javnog života - mora se suočiti s vlastitom nacističkom prošlošću", kazao je taj 33-godišnjak u izjavi za novinsku agenciju dpa. "I zbog toga mi je osobno bilo važno da omogućim obuhvatnu i profesionalnu obradu", kazao je on dodavši da mu je prije svega stalo do vjerodostojnosti i transparentnosti.  

Poslovi pradjeda su, prema procjeni povjesničarke Rauh, bili izuzetak. Ernst August se za vrijeme nacističkog režima angažirao u financijskom sektoru i industriji i time nije bio u skladu sa standardima ponašanja visokog plemstva. Uz to je sudjelovao u izrabljivanju Židova i koristio u svojim poduzećima prisilne radnike.

"Hitlerova špijunka"

Cornelia Rauh napominje da će buduća istraživanja pokazati koliko je drugih pripadnika visokog plemstva bilo također upleteno u slične poslove. Dosad su poznati samo pojedini slučajevi, kaže ona, poput preuzimanja jedne "arizirane" tvornice papira od strane Maxa Egona kneza od Fürstenberga ili jedne berlinske nekretnine od strane Friedricha Christiana princa od Schaumburga-Lippea.

Drugi predstavnici njemačkog visokog plemstva su bili vrlo duboko upleteni u nacionalsocijalizam. Carl Eduard iz kuće Saska-Coburg i Gotha na primjer, koji se neposredno nakon izbora Hitlera za kancelara učlanio u nacističku stranku i preuzeo reprezentativne funkcije u nacističkoj državi. On je - isto kao i drugi pripadnici obitelji Welf - izravno bio u rodu s engleskom kraljevskom obitelji.

Cornelia Rauh: Die Rolle des europäischen Hochadels in Nazi-Zeit (Cornelia Rauh)

Cornelia Rauh

Drugi primjer je Stephanie zu Hohenlohe. Povjesničarka Martha Schad ju je nazvala "Hitlerovom špijunkom" u istoimenoj knjizi. Ta princeza je koristila plemićku mrežu u Europi kako bi promovirala nacionalsocijaliste i dobavljala informacije.

Povjesničarka Karina Urbach u svojoj knjizi "Hitlerovi tajni pomagači" opisuje kako je Max zu Hohenlohe za vrijeme krize zbog aneksije Sudetske oblasti 1938. i poslije toga koristio svoje rodbinske veze kako bi izvukao osobnu korist. Urbach visoko plemstvo naziva organskom mrežom koja se stoljećima razvijala u čitavoj Europi. Hitlerov režim je, dodaje ona, neke od tih veza iskoristio kako bi pored službene demokracije vršio utjecaj na druge europske vlade. 

Upozorenje na opasnost "manipulacije prošlosti"

Ta njemačka povjesničarka, koja trenutačno radi u Princetonu, uvjerena je da nisu samo istraživanja nepotpuna. I kraljevski arhivi Velike Britanije, Švedske i Španjolske su zatvoreni, kaže Urbach. "Njihovi arhivi žele predstaviti pozitivnu prošlost. O tome se uvijek mogu dobiti informacije. Međutim, čim postane pikantnije i bude riječ o osjetljivom materijalu, odjednom se zatvaraju sve zavjese." To je jedna "vrsta manipulacije prošlosti", ako ne postoji slobodan pristup arhivima, poručuje Urbach.

Sustavnih istraživanja o toj temi nema, žali se i znanstvenica iz Hannovera Cornelia Rauh. Pristup arhivima plemićkih obitelji je sve do danas uglavnom blokiran: "Otvaranje arhiva obitelji Welf je, dakle, svakako presudan korak od kojeg se možemo nadati da će takvo djelovanje drugi imitirati."