1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Virtualni život u internetu

Simulacija u internetu "Second life" ima sve više pristaša. Dok jedni u tomu vide bijeg od stvarnosti i opasnost gubitka sposobnosti komunikacije u svakodnevnom životu, drugi vide "demokratizaciju javnosti".

default

Stvarni znanstvenik Bernard Fischer ispred virtualnog Foruma Romanuma. (AP Photo/Nick Ut)

Tko je već vidio neku od kompjutorskih avanturističkih igara njemu će barem grafika «Second lifea» ili sličnih virtualnih paralelnih svjetova kao što su «Active Worlds» ili «There» izgledati poznato. Tu postoje ulice i trgovi, jezera i dvorci po kojima žive figure ljudskog lika. Pa ipak, «Second life» i njegove varijante nisu igre nego takozvane web-3D simulacije. Ne radi se dakle o tomu da se pronađe neko skriveno blago ili oslobodi neku princezu. «Second life» želi stvoriti virtualnu stvarnost u kojoj je sve, osim nekih malih ali bitnih detalja, kao u pravom životu.

Najprije je potrebno stvoriti takozvanog Avatara, svoga virtualnog zamjenika. Tu je potrebno već donijeti neke bitne odluke o izgledu lika. Avatari uostalom ne moraju spavati ni jesti i ne mogu se ozlijediti. Uz pomoć kompjutorskog miša i tipkovnice toga avatara se može pokretati kroz virtualni svijet «Second lifea». Obično pješice, ali moguć je i let i takozvani teleporting – prebacivanje na udaljeno mjesto u djeliću sekunde. Avatar se može sastajati s drugima i s njima komunicirati prijenosnikom poruka. Socijalni psiholog Winfried Kaminski u tomu vidi osobitu privlačnost «Second lifea».

«Mislim da ovo karnevalističko u svim tim digitalnim stvarima igra važnu ulogu, ta igra s identitetom, probavanje drugih uloga. Rado bih bio netko drugi, rado bih bio taj i taj, što bi bilo kad bi bilo, to je osnovna potreba čovjeka koja je u tradicionalnim medijima nedovoljno zadovoljena, a na televiziji mogu sanjati da sam ta i ta osoba iz serije Lindenstrasse, ali u internetu to mugu malo jače ostvariti.»

No, svatko - kao i u stvarnom životu - mora sam pronaći smisao svoga drugog života. Kompjutorska tvrtka Lindenlab iz San Francisca otkako je prije četiri godine u internet stavila «Second life» dodatno je razvila mogućnosti da korisnici, ili stanovnici kako se nazivaju, sudjeluju u razvitku svoga svijeta. Neki rado idu u kupovinu, drugi uređuju stanove, treće zanima samo ples, zabava ili seks. Posljednjih mjeseci je u «Second lifeu» doista zabavna i posebno seks-industrija uz trgovinu nekretninama postala pokretačem ekonomije. Kao sredstvo plaćanja koriste se takozvani Linden-dolari koje se može kupiti kreditnom karticom plaćajući u pravim dolarima.

«Kad istodobno postoji i dimenzija tržišta i Linden-dolari, dakle novac, onda postoji i utjecaj novca, i zato sumnjam da će postojati samoregulirajuća, ublažavajuća orijentacija prema pravilu tko ima novac, taj ima moć, a tko ima moć, taj ima pravo, što je staro pravilo, i pitanje je hoće li postojati otvorenost, neće li ponovo određenu ulogu igrati stranke.»

Doista, sve više poduzeća otvaraju ispostave u second lifeu i navodno sve više ljudi zarađuje stvarni novac u second lifeu. Tako se može kupiti tenisice poznate američke tvrtke, čitati novine iz Springerovog koncerna ili slušati BBC. Švedska je otvorila svoje veleposlanstvo, a francuska predizborna kampanja djelomice se vodi u second lifeu. Sve to kritičare čini sumnjičavima, a zagovornici kao primjerice publicist Gundolf Freyermuth u tomu vide novu demokratizaciju interneta:

«Postojala je javnost predindustrijskog doba koja je bila prostorno vezana, uz salon ili tržnicu, onda smo dobili industrijsku javnost koja je bila medijski vezana. Mislim da je ovo početak digitalne javnosti, virtualnog prostora djelovanja u kojem individue digitalne epohe mogu ravnopravno djelovati, kao što su ravnopravno djelovale u salonu, a televizija ih je učinila neravnopravnima. Ja u tomu vidim proces ponovne demokratizacije javnosti.»