1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Virtaulno otimanje zaboravu

Na Tehničkom sveučilištu u Darmstadtu više od 60 studenata već desetak godina radi na neobičnom projektu: rekonstrukciji sinagoga, porušenih u Njemačkoj u doba nacističke diktature. Radi se o virtualnoj rekonstrukciji, dakle rekonstrukciji na kompjuterima. No, i tako će mnoge židovske bogomolje biti otete zaboravu.

Nova sinagoga u Chemnitzu, sagrađena 65 godina nakon Kristalne noći u kojoj su nacisti 1938. diljem Njemačke uništili ili oskvrnili mnogobrojne židovske bogomolje.

Nova sinagoga u Chemnitzu, sagrađena 65 godina nakon "Kristalne noći" u kojoj su nacisti 1938. diljem Njemačke uništili ili oskvrnili mnogobrojne židovske bogomolje.

Od oko tri tisuće sinagoga i prostorija za molitvu, koliko ih je bilo u njemačkome "Reichu", više od dvije tisuće uništeno je ili oskvrnuto u vrijeme nacionalsocijalizma. Točan broj svojevremeno postojećih zgrada kao ni broj uništenih bogomolja još uvijek nisu istraženi. Polazi se od toga da je samo u "Kristalnoj noći" i u danima nakon nje uništeno ili oskvrnuto 1 400 sinagoga. Čak su i nakon 1945. u Njemačkoj još uvijek bile uklanjane sinagoge odnosno njihovi građevinski ostaci. Profesor Manfred Koob s Tehničkog sveučilišta u Darmstadtu, voditelj Odsjeka za informacijske i komunikacijske tehnologie u arhitekturi – skraćeno IKA, opisuje: "1994. započeli smo s rekonstrukcijom triju sinagoga u Frankfurtu. Taj projekt smo nastavili sve do današnjega dana i dosad smo rekonstruirali više od dvadeset sinagoga. S rekonstrukcijom, dakle s ponovnim predočenjem uništenoga, studenti su u biti htjeli odaslati signal koji nije samo tehničke ili kulturne, nego i političke prirode."

Studenti arhitekture iz Darmstadta u svojim istraživanjima posve ciljano koriste moderne medije poput interneta. Na svijetlo dana tako su dospijeli detalji koje nije bilo moguće naći u arhivima. Inžinjer Marc Grellert, suradnik Odsjeka IKA, pojašnjava: "U rekonstrukciju sinagoga krenuli smo najprije na posve konvencionalan način. Obilazili smo arhive, studirali plansku dokumentaciju, prikupljali fotografije, a potom – koliko nam je to bilo moguće - rekonstruirali zgrade. Radilo se većinom o crno-bijelim fotografijama, tako da smo o bojama unutrašnjih prostorija znali vrlo malo. Internet nam je zato bio od velike pomoći, jer su nam se mogli javiti brojni svjedoci vremena koji više ne žive u Njemačkoj. Poslali smo im i još im uvijek s vremena na vrijeme preko interneta dostavljamo fotografije kompjuterskih rekonstrukcija, o kojima onda raspravljamo putem telefona."

Planiranje građevinskih konstrukcija uz pomoć računala, skraćeno CAD, već je godinama dio arhitektonskoga zanata. Međutim, upravo pri rekonstrukciji starih zgrada ta je tehnika posebno učinkovita. Manfred Koob o tome kaže: "Koristimo CAD tehnologiju kako bismo objekte, koji su na planovima i fotografijama prije bili samo dvodimenzionalni, prikazali u trodimenzionalnome prostoru. A ta treća dimenzija je za promatrača i za rekonstrukciju, naravno, ogromna pomoć. Za razliku od dvodimenzionalnog nacrta, takva slika posreduje mnogo više podataka."

Darmstadtski znanstvenici uz pomoć interneta žele stvoriti i neku vrstu nematerijalnog spomenika u obliku interaktivnog arhiva. Na taj način ljudi bi aktivno trebali biti uključeni u sjećanje. "Idejom o arhivu sinagoga na internetu po prvi puta smo uspjeli ponuditi pregled s popisom od dvije tisuće sinagoga u Njemačkoj. Te su informacije na tradicionalni način razastrte po mnogobrojnim knjigama i publikacijama. Mogućnosti interneta idu još i dalje: podaci ne samo da se prikupljaju na jednom mjestu, nego oni sada stižu iz cijeloga svijeta."

Upravo je interaktivnost – dakle mogućnost da svatko surađuje u ovom poslu – za Manfreda Kooba revolucionarni aspekt projekta. "Sada svatko tko ima podatke o kakvoj sinagogi, bilo da je riječ o maloj seoskoj bogomolji ili monumentalnom objektu, te informacije može i priopćiti, bez obzira gdje se nalazio u svijetu. Podaci nam trenutno stižu doista sa svih strana svijeta – od ljudi koji su preživjeli holokaust, ali i od sinova i kćeri onih koji su svojevremeno uništavali sinagoge."

Što se mogućnosti kompjuterske tehnike tiče, mašti nema granica. Mogla bi biti stvorena nova stvarnost, a s njom i novi način poimanja i komunikacije. "Sigurno je moguće da vani, gdje je nekoć stajala sinagoga, uz pomoć malenog uređaja promatramo trodimenzionalne rekonstrukcije, da dobijemo informacije, da kod kuće puten interneta zavirimo u virtualne zgrade, da se tamo susretnemo i s drugim ljudima. Možda nam tehnika u bliskoj budućnosti omogući da se u tim sinagogama sastanemo sa svjedocima vremena, da nam oni u takvim virtualnim objektima pripovijedaju svoja sjećanja, kako su u zgradi molili i što su sve tamo doživjeli."

Sjećanje, očuvanje i komunikacija mogli bi se tako uz pomoć suvremene tehnologije na posve novi način i srodno povezati.