1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Više od igre iliti više od huliganskog divljanja

13. svibnja 1990. u Zagrebu je trebala biti odigrana utakmica između zagrebačkog Dinama i beogradske Crvene zvezde. Utakmica nikada nije završena, a prema nekima – označava početak Domovinskog rata u Hrvatskoj.

Boban udara milicajca Refika Ahmetovića

Udarac kapetana Dinama na nepravedno ponašanje milicije

Maksimirski je stadion – te nedjelje 13. svibnja gorio od prvoga trenutka. „Na jugu se orilo od pjesama Draži Mihajloviću, a Hrvati su pjevali svoje pjesme o Anti Paveliću,“ prisjeća jedan Sarajlija Refik Ahmetović, koji će, kako se pokazalo biti jedan od ključnih aktera ovog događaja. No, nije ostalo samo na pjesmama. Delije, koje je predvodio Željko Ražnjatović Arkan, počele su uništavati južnu tribinu – kidati reklame i stolice, napadati druge gledatelje koji su se tamo zatekli. "Treba samo pogledati što se događalo na južnoj tribini, kako su navijači Crvene zvezde stravično prebijali navijače Dinama, a kako je to tadašnja milicija pasivno promatrala,“ reći će Antun Vrdoljak, redatelj, političar i dugogodišnji čelnik Hrvatskog olimpijskog odbora. Pasivnost redarstvenika – kojih je zbog utakmice visokog rizika bilo neshvatljivo malo, tek dvjestotinjak – razjarila je navijače Dinama. Bad Blue Boysi ruše zaštitnu ogradu i upadaju na travnjak – i tada počinju raditi pendreci.

Dinamov stadion u Maksimiru danas

Mjesto gdje je sve počelo?

Pendrekom na kapetana

U sveopćem metežu, dok se većina igrača oba sastava povlači u svlačionice, na scenu dolazi kapetan Dinama Zvonimir Boban, koji je na pet-šest metara promatrao kako, braneći kolegu, Refik Ahmetović pendrekom udara jednog navijača. „Nešto mi je rekao, ja danas ne znam što mi je rekao u onoj gužvi, mislim da me je opsovao,“ kaže Ahmetović. Pri tom je i Bobana zahvatio gumenom palicom, a dinamov se kapetan vraća i udara milicajca nogom – scena koja je obišla svijet. "Čudo je da nisu pucali u Bobana", komentira Vrdoljak. A da je bilo blizu toga, svjedoči i Ahmetović: „Kad sam se digao i onu uniformu na sebi malo sredio, budući da mi je košulja bila izvučena iz hlača, tad su me kolege koje su bili oko mene, nagovarale da mu pucam u leđa, da ga ubijem. Ja sam rekao, ako vi hoćete da pucate imate svoj pištolj, ja neću pucati.“

Divljanje na Maksimiru zaustavljeno je vodenim šmrkovima, nastavljeno je zatim i ulicama Zagreba, ali sve se ograničilo samo na navijački pohod – narod im se nije priključio.

Na slijedećoj stranici: Što bi bilo da je bilo?

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic