1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Više ne pomaže gledati u stranu

Njemački bi vojnici trebali biti dio mirovne misije Ujedinjenih naroda u Libanonu: tako što je još prije deset godina u Njemačkoj bilo nezamislivo, ali i današnja rasprava zapravo ilustrira potragu nove Njemačke za njezinom ulogom u današnjem svijetu.

Pod plavom kacigom spasiti UN-u obraz

Pod plavom kacigom spasiti UN-u obraz

To je osnovna misao komentara Clausa Christiana Malzahna iz kojeg smo za vas izdvojili nekoliko poglavlja:

Bavarski konzervativci su protiv, šef liberala isto tako. Bivši šef liberala je za, predsjednik socijaldemokrata se slaže sa njim. Stranka Zelenih, koja se prije deset godina uništila raspravljajući o vojnoj akciji na Balkanu, sada bi najradije već sutra u Libanon poslala neku vrstu naoružanih jedinica "Greenpeacea". (...) Jaz između različitih mišljenja o njemačkoj misiji u Libanonu vodi uzduž svih političkih stranaka. To je svakako važna prekretnica u njemačkoj politici, ali danas se - za razliku od nekadašnjeg pitanja misije u Iraku - ne radi samo o položaju kancelara. Radi se ništa manje nego o časti Ujedinjenih naroda koji ovom misijom može spasiti svoj već narušeni ugled. Plave kacige nisu tek jednom zakazale u prošlosti. Prečesto su stajali postrance dok su se ubijali bespomoćni: Ruanda, Tuzla, Srebrenica samo su neke postaje te sramotne povijesti. A šta su Plave kacige radile proteklih godina i u samom Libanonu, osim što su držali svijeću Hezbolahu dok je on postavljao raketne bacače - to je pitanje također još otvoreno.
Odlučan mandat ni ovaj put neće zajamčiti uspjeh. Napadač samoubojica koji se zalijeće u bazu Plavih kaciga ili nova raketa Hezbolaha možda će već biti dovoljna da bi potkopala ovu misiju. Ali međunarodnoj misiji nema alternative kako bi UN opet stekao ulogu važnog čimbenika. I upravo zato Njemačka ne smije ostati po strani.
Ipak, postavlja se veoma dobro pitanje, mogu li njemački vojnici i 61 godinu nakon rata riskirati i pucati na izraelske vojnike. Taj scenarij nije osobito vjerojatan, ali teoretski se može dogoditi. Tek je izraelski premijer uklonio i tu primisao kada je pozvao i njemačke jedinice da sudjeluju u misiji.
Njemačka vojska danas stoji u Kongu, u Afganistanu, na Balkanu i uskoro u nezavršenom ratu na Bliskom Istoku. To nije povod da se tapšemo po ramenima i tvrdimo kako smo opet postali netko i nešto. To je jednostavno cijena koju Njemačka treba platiti ujedinjenjem 1990. - na neki način u ratama. Politika kojom se stajalo po strani i samo držalo spremnim novčanik, definitivno je završena. Ali ta nova normalnost ima i svoju cijenu: ljudske živote. Vojnici će biti u prilici poginuti na tim misijama i to se ne smije prešutjeti. Politika to prihvaća bez da o tome puno govori, ali Nijemci će to tek morati shvatiti.