1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Europa od A do Ž

Više jedinstva i kontinuiteta u europskoj politici

Europska unija, prema ustavu koji još treba potvrdu svih zemalja članica, dobija dvije nove čelne dužnosti: predsjednika Europske unije i ministra vanjskih poslova. Oba dužnosnika trebala bi koordinirati politiku država članica i predstavljati ih prema vani. Očekuje se da će time u europskoj politici biti više jedinstva, ali i kontinuiteta.

J. Solana bit će prvi europski ministar vanjskih poslova

J. Solana bit će prvi europski ministar vanjskih poslova

«Europi su potrebna lica», izjavio je svojedobno njemački zastupnik u Europskom parlamentu, Klaus Hänsch, koji je kao član Konventa sudjelovao na izradi ustava: «Prvenstveno politika Europske unije mora biti personalizirana. Ljudi moraju upoznati osobe, a ne samo institucije.»

Predsjednik Europske unije trebao bi na dvije i pol godine biti na čelu Europskog vijeća, najvišeg tijela Europske unije u kojem šefovi država i vlada određuju smjernice zajedničke politike. Taj novi položaj zamijenio bi dosadašnje rotirajuće predsjedateljstvo, koje su vlade EU-zemalja preuzimale na šest mjeseci. U praksi se pokazalo da takav princip ima i svoje manjkavosti: kada se u Europkom vijeću na dnevnom redu nalaze sporne teme, vlada koja predsjedava mora si uzeti puno vremena kako bi pronašla neki kompromis između svih država članica, što je jedva moguće ako se, na primjer, ta vlada u vlastitoj zemlji nalazi usred predizborne kampanje. Osim toga svaka zemlja mora braniti svoje nacionalne interese i vrlo rijetko može stvarno nastupiti kao neutralni posrednik.

Budući predsjednik stoga ne bi trebao samo reprezentirati Europsku uniju nego bi trebao dati svoju notu sadržajima i pronalaziti kompromise. Opis njegovih zadaća u Ustavu svjesno je vrlo štur. «Naravno da je moguće,» kaže Klaus Hänsch «da će biti sukoba. Ali, prvo, šefovi država i vlada sami su prihvatili takvu funkciju, a drugo, budući će predsjednik Europske unije uvijek biti izabran iz kruga šefova država i vlada. To tako stoji u Ustavu. To znači, oni tako imaju nekog tko ih predstavlja prema vani, tko predstavlja Europsku uniju za neko duže razdoblje, duže od dosadašnjeg polugodišnjeg predsjednika.»

Kontinuitet bi također trebao jamčiti i ministar vanjskih poslova Europske unije, koji će ubuduće kao član Europskog povjerenstva imati mandat od pet godina i istodobno će biti predsjednik vijeća nacionalnih šefova diplomacija. On može iznositi prijedloge, određivati dnevni red, ali i odlučivanje će i dalje biti kod zemalja članica. Glasovanje prema većinskom principu moguće je samo u iznimnim slučajevima.

Zastupnik u Europskom parlamentu Klaus Hänsch ne vjeruje da će velike države članice odustati od svoje vlastite vanjske politike. On međutim misli da će bolje povezivanje interesa biti moguće: «Ne gajim iluzije. Uspostava europskog ministra vanjskih poslova ne uspostavlja sama po sebi nikakvo novo zajedništvo u Europskoj uniji. Ali on može skrbiti za to da se brže nego do sada do tog zajedništva dođe.»

Prvi ministar vanjskih poslova trebao bi biti dosadašnji visoki opunomoćenik Europske unije, Javier Solana. Puno toga će ovisiti o tome kako će on uobličiti tu novu dužnost i kako će formulirati zajedničku vanjsku politiku, smatra Hänsch. Javier Solana je obećao da će dati sve od sebe kako bi puno pojedinačnih interesa doveo pod jednu kapu, kako bi Europa mogla progovoriti jednim glasom: «Imamo bitnu zadaću. Ustav predviđa uspostavu jednog europskog ministarstva vanjskih poslova i jedno diplomatsko mjesto – to su izvanredni koraci u pravom smjeru. Radit ćemo puno, i – siguran sam – bit će to uspješno.»

No, Europska unija ne želi otići toliko daleko da europskog ministra vanjskih poslova šalje kao jedinog predstavnika u međunarodna tijela. Zemlje članice i dalje ustraju na svojim naslijeđenim mjestima u OESS-u ili Ujedinjenim narodima. Jedno mjesto za Europsku uniju u UN-ovom Vijeću sigurnosti odbija Njemačka, jer se i sama za to natječe. Naravno da ni Francuska ili Velika Britanija, kao zemlje članice EU-a, nisu spremne odreći se svog stalnog mjesta u tom prestižnom tijelu Svjetske organizacije u korist ministra vanjskih poslova Europske unije.