Više transparentnosti

Kriza unutar Europske Unije ima i svoje dobre strane. Nakon neuspjelih referenduma o europskom ustavu u Francuskoj i Nizozemskoj pokrenuta je rasprava o tome može li Europska Unija uopće sebi dopustiti ovakve institucije koje donose odluke a da pri tome ne pitaju svoje građane. Tako je Vijeće ministara – potaknuto velikim kritikama tijekom britanskog Predsjednišva – prešlo voditi javnu raspravu za sve više tema. Tako je austrijski ministar okoliša Josef Proll vrlo lukavo iskoristio priliku kako bi od zemalja članica javno dobio stajalište o genetskoj tenologiji. Računica se isplatila: svaka članica je bila prisiljena javno predati svoje pozicije. Uslijed velike većine zemalja koje su se izjasnile protiv genetske tehnologije sada raste i pritisak na Europsku komisiju da preispita svoje dosadašnje pozitivno stajalište po tom pitanju.

Učinjen je još jedan veliki korak naprijed. Počevši od ovog austrijskog Predsjedništva pa nadalje postoji obveza pružanja informacija od strane europskih institucija. Sve instutucije su dužne svakom građanu dati sve relevantne informacije vezane uz okoliš. Određivanjem roka za dobivanje informacije od 15 dana namjerava se spriječiti odugovlačenje s informiranjem građana. Velik napredak je i pravo građana na provjeravanje podataka. Šteta je samo što Europska komisija nije imala hrabrosti otići još jedan korak dalje pa zatražiti i od zemalja članica transparentnost u izdavanju subvencija iz proračuna Europske Unije. Jer, radi se na kraju krajeva o novcu poreznih obveznika, dakle svih europskih građana. Možda će iduća kriza Europske Unije pridonijeti da se riješi i ovo pitanje.