1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

'Velika politika' preko računa za struju

Cipar je još od 1974. podijeljen otok i već prije, a i dugo nakon toga su stanovnici sjevernog, turskog dijela trošili "južnu" struju ni ne pomišljajući da plate račun. Sad se Nikozija sjetila i tog računa.

Fotolia: 6242212

Stecker Kabel Dose Strom Netzstecker Netz

Prašinu je podigao Christos Toufexis, jedan od direktora ciparske elektroopskrbe Electricity Authority of Ciprus u razgovoru za jedan list na južnom, dakle međunarodno priznatom dijelu te zemlje članice Europske unije. "Turski Ciprani nisu plaćali struju još od 1963." tvrdi, pa je sjeo i sve lijepo izračunao.

Jer, takvi rajski odnosi za potrošače na sjeveru otoka (po ukupnoj površini nešto manjeg od na primjer Kosova) već odavno su završeni. Elektrane jesu, nakon vojne intervencije Turske, ostale na jugu otoka i tek 1996. je i sjeverni, turski dio Cipra nabavio svoje generatore i prestao ovisiti o jugu.

Ali za ovog direktora, baš jer se i radi samo o starim računima - iznos čini još većim. Jer, on je dodao i inflaciju i poskupljenje goriva pa je onda lako došao do iznosa koji bi već uvelike mogao pomoći Cipru da se izvuče iz financijskih nevolja u kojima se trenutno nalazi.

Noćna rasvjeta na Cipru

Na Cipru se nije previše postavljalo pitanje plaćanja računa, jer bi to onda značilo i 'priznanje' okupiranih područja.

A kome da se onda pošalje račun?

Kako je izračunao, radi se o iznosu od preko jedne milijarde eura: "To netko mora platiti", smatra Toufexis. "Ako to ne može platiti sjeverni dio Cipra, onda to mora platiti Turska koja je i tada izazvala ovu neželjenu podjelu otoka i koja financijski pomaže sjever. Onda mora platiti i račun tamošnjih potrošača."

No ovi stari neplaćeni računi su dotakli u osinje gnijezdo na Cipru gdje je još veoma važno, tko koga uopće priznaje i tko s kim smije službeno razgovarati. Za južne Ciprane je sjever "okupirano područje" koje su zauzele jedinice turske vojske 1974. nakon što se tada Cipar isprva odlučio priključiti Grčkoj.

Zato upravi elektroopskrbe južnog dijela Cipra čak i ova izjava jednog od njezinih direktora ide predaleko u priznavanju statusa okupiranog dijela otoka pa se glasnogovornik kompanije, Costas Gavrielides požurio objasniti kako taj direktor "nije službeni predstavnik EAC-a".

Isto tako, oni se ni ne nadaju takvim astronomskim svotama i "iznos od milijardu eura je ispao uz kamate koje je gospodin Toufexis sam odredio", izjavio je glasnogovornik. Ipak, službeni predstavnik tvrtke je potvrdio kako je riječ o 262 milijuna eura za račune koji nisu plaćeni i nikad nije bilo riječi o nekakvim kamatama - ali je onda oprezan, tko taj račun potrošača na sjeveru uopće treba platiti.

"Mi smo taj zahtjev uputili priznatoj vladi Cipra, a ne na tursku zajednicu Cipra. Mi razgovaramo samo s institucijama koje su priznate", dodaje glasnogovornik ciparske elektroprivrede Gavrielides, "i onda je na vladi Cipra da se obrati turskoj zajednici na Cipru".

Vojna vozila na Cipru sredinom sedamdesetih

Vojna invazija Turske je za potrošače na sjeveru zapravo jamčila - besplatnu struju!

"Ako žele naš novac, to znači da nas priznaju!"

Jer naravno, i zahtjev Toufexisa na sjevernom, turskom dijelu otoka odmah pokušavaju interpretirati kao nekakvo, barem indirektno priznanje tamošnje uprave koju priznaje jedino država Turska. Tako i profesor ekonomije na sveučilištu u turskom dijelu otoka, Vedat Yorcu smatra: "Južni Cipar ne priznaje našu republiku, ali hoće naš novac. Prvo neka nas priznaju kao Tursku Republiku Sjeverni Cipar, a onda se može pregovarati o takvim stvarima na razini između dviju država."

Turski profesor ne dvoji kako bi takvi pregovori završili i ove stare račune povezuje s još starijima. Naime, podsjeća kako je još od početka - i stjecanja neovisnosti od britanske kolonijalne uprave početkom šezdesetih - čitava elektroprivreda stvorena na dobrobit svih građana, pa onda i postrojenja na jugu zapravo pripadaju i turskim stanovnicima Cipra.

Doduše, profesor se sjetio i incidenta 2011. i eksplozije u elektrani na jugu Cipra - kad je onda južni, grčki dio Cipra trošio struju sjevera - i uredno platio račun. Zato ne razumije, zašto se dolazi s tim prastarim računima, a podsjeća i da onda nije posve jasno, tko kome treba platiti i za vodoopskrbu otoka.

U svakom slučaju, dok su na sjeveru jedva dočekali da govore o svim tim pitanjima, na južnom i međunarodno priznatom dijelu Cipra, osim glasnogovornika elektroopskrbe, tamošnji političari redom izbjegavaju upustiti se u ovu opasnu temu. Jer čak ako se i radilo o milijardama, a ne tek o stotinama milijuna - što je sve to u usporedbi s "velikom politikom".

Preporuka uredništva