1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Velika politika preko leđa - izbjeglica

Već kad su počeli sukobi u Libiji, mnogi su od tamo pobjegli u najbližu europsku zemlju - Italiju. Ali niti Italija nije željela da tamo ostanu pa je tako njih nekoliko stotina dospjelo u Njemačku.

Izbjeglice u Hamburgu

Izbjeglice u Hamburgu

Već rano ujutro stižu prve izbjeglice u improvizirani šator pred samim glavnim kolodvorom u Hamburgu. Na šatoru je velikim slovima ispisano "NATO je uzrokovao naš bijeg - tražimo naša prava". U šatoru sjedi Friday, 31 mu je godina i prije nešto više od mjesec dana je stigao u Hamburg iz Italije.

Njegova priča je duga i nevesela: on potječe iz Nigerije i kao mladić je dospio u Libiju. Tamo je radio kao automehaničar i dobro je živio. To potvrđuje i njegov prijatelj Affo koji ima sličnu sudbinu: on je pak u Libiju došao iz Togoa i jedan i drugi su u Libiji, za vrijeme Gadafija, imali sve što su trebali.

Ali onda su počeli sukobi i takvi stranci, koji još imaju i nešto novca, su bili prvi sumnjivi: optuživali su ih da su bili Gadafijevi plaćenici. Zaklinju se da nije tako, ali im nije bilo druge nego da ostave sve što imaju i pobjegnu.

Čudni "turisti" u Europi

Put ih je doveo u Italiju i brzo se uspostavilo da je u tamošnjim izbjegličkim logorima čak još gore nego u Libiji. Gotovo dvije godine su morali živjeti okruženi žičanom ogradom u sve većoj gužvi i nevoljama brojnih izbjeglica.

Prosvjednici u Libiji

Stranci sa nešto imutka su pobunjenicima prvi bili sumnjivi - kao mogući Gadafijevi plaćenici.

Onda je i Europska unija odlučila obustaviti novčanu potporu Italiji za izbjeglice a tadašnji premijer Berlusconi, problem "riješio" kako je samo on znao: te sirote ljude je proglasio "turistima" u Europskoj uniji i poslao ih da sami pronađu mjesto u Europi gdje će živjeti.

Friday se sjeća: "Dali su nam nekakve papire i rekli, možemo ići u bilo koju drugu zemlju Europske unije i tamo započeti živjeti." Dali su im i po 500 eura u ruke, a izbora ionako nisu imali: "njihov" izbjeglički logor, kao i većina drugih u Italiji su jednostavno zatvoreni.

Na glasnu dreku kroz čitavu Europu zbog takvih "turista", vlada u Rimu tvrdi kako nikad nije učinila tako nešto - ali Friday, Affo i mnogi drugi u Hamburgu su živi svjedoci da je tako bilo. Zašto su izabrali baš taj grad u Njemačkoj, zapravo ne znaju niti sami. Inače nisu poznavali nikoga u Europi, a kao što to obično biva, valjda se logorom proširio glas o bogatom lučkom gradu na sjeveru Njemačke. U svakom slučaju, nisu bili jedini - ima ih barem tristotinjak koji su iz Italije dospjeli u Hamburg.

Neželjeni gosti

Ipak, vrlo brzo su osjetili da su tu - nepoželjni. Već kad su odlučili boraviti u nekom parku, brzo je stiglo pismeno upozorenje nadležne gradske službe da će se, ako dragovoljno ne napuste park, morat "provesti prisilno odstranjivanje".

Tihi prosvjed protiv nepravde

Tihi prosvjed protiv nepravde

Naravno, Hamburg je primijetio da ima nove sugrađane i to takve koji nemaju ništa i nikoga. To je izazvalo i političke rasprave i optužbe kako se pred očima gradskih vlasti zbiva "humanitarna katastrofa". Tamošnji senator za socijalna pitanja, (socijaldemokrat) Detlef Schelle je objavio kako grad "čini sve što može" i kako će se tim ljudima omogućiti nužni smještaj "čim se pronađe prikladno utočište".

Ali postoji i zamka u tom "humanom" obećanju: ako Friday, Affo i njihovi sudruzi u nevolji "uđu u sistem", onda je jasno što ih čeka. Oni nemaju pravo boravka u Njemačkoj, niti radnu dozvolu. To znači da će smjeti ostati najviše šest tjedana - a nakon toga?

Tim više što su oni postali "problem" kojim se bavi i "velika" politika: Berlin je već bio bijesan što je Rim dopustio izbjeglicama kretanje po Europskoj uniji, a ovog tjedna je Italija konačno pristala da ih opet primi. Po svemu sudeći, nakon što je Berlin obećao barem nekakvu financijsku pomoć za smještaj tih nesretnika.

"Mi smo žrtve vašeg rata!"

Hamburg

Hamburg ili Italija?

To je u skladu sa trenutnim međunarodnim pravom: za izbjeglice su odgovorne one države u koje prvo dospiju - dakle, to je Italija. Za Fridaya i Affoa to nije nikakvo rješenje: "Ako ćemo morati nazad u Italiju, idemo nazad u pakao. Ne znamo, što će se tamo dogoditi s nama." Uopće, čitavu raspravu smatraju nepravednom i ciničnom: jer Europa je sudjelovala u napadima na Libiju koja je i dovela do pada Gadafija - i njihovog neželjenog izbjeglištva. Neka im onda Europa barem malo pomogne da opet stanu na noge.

Zapravo se s njima slaže i Christiane Schneider iz hamburškog ogranka stanke Lijevih: "Nije pravedno da Italija mora prihvatiti 60 tisuća izbjeglica, a mi u Njemačkoj radimo dramu oko njih par stotina. Tu trebamo neko zajedničko, europsko rješenje."

Ali do europskog rješenja je još daleko, a Friday i Affo su i usprkos svim mogućim lijepim rezolucijama o izbjeglicama i njihovim pravima, u međuvremenu shvatili, što je (barem prikrivena) europska želja: da oni jednostavno nestanu. Najbolje i iz čitave Europske unije.