Velika pamet iz malog mjesta

„Talent mi je od oca, a dar valjda od Boga. Moj otac Milan bio je samouk. Sam je naučio čitati i pisati. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, boraveći u Negotinu u Srbiji, kao izbjeglica, s 12 godina je izdržavao obitelj praveći burme i prstenje od srebrenih novčića. Po okončanju rata, obitelj se vraća na zgarište u Podravanju i počinje život iz početka. Otac uči stolarski zanat u Srebrenici kod majstora Tihomira Rakića. Sam konstruira tokarski stroj za obradu drveta na nožni pogon i postaje čuven u ovom kraju po pravljenju drvenih preslica za predenje vune. Pedesetih godina napravio je drvenu štafetu za Tita koja je obišla cijelu Jugoslaviju i bila uručena Josipu Brozu. Po povratku iz vojske, kupuje prvi sat. Od žica s kišobrana pravi alat, rasklapa i sklapa sat i tako, malo po malo, počinje popravljati satove. U Bratunac smo doselili 1962. godine. Otac je za sedam dana praktičnog rada u Loznici pokazao znanje i dobio diplomu urara i taj posao je radio do kraja života“, prepričava nam Ljubo očevu biografiju.

Od oca učio zanat

„Morao sam stajati pored njega dok radi, gledati i po nešto dodati, pridržati i tako sam učio. Ja sam zanat naslijedio ali sam išao i u školu, tada se to zvalo škola učenika u privredi i bilo mi je puno lakše. I otac je pravio svakakve inovacije tako sam i ja počeo „od malih nogu“. Sjećam se, u šestom razredu sam od letvica i kuglagera napravio nešto nalik na današnje rolere. Pravio sam i razne druge stvarčice koje su mi bile zanimljive. To sam volio“, priča Ljubo.

Kada je postao sam svoj majstor, Ljubomir se počinje i ozbiljnije baviti inovatorstvom. Najprije u svom zanatu. Početkom osamdesetih godina napravio je sedam velikih kućnih satova, prodao ih i za taj novac kupio fotografski svjetlomjer.

„ Kada sam prvi put vidio svjetlomjer, bio sam oduševljen na koji način to radi. Rasturio sam ga i fotoćeliju „upregnuo„ da pokreće mikro-motor s reduktorom koji mi je navijao sat, a pogon je bila dnevna svjetlost. Otišao sam u Beograd kako bih patentirao izum. Službenik me pitao: čemu to, kome će to trebati? Išao sam mnogo prije vremena jer tada su ljudi jedva imali ručne satove. Tko je znao za fotoćelije? Trebalo je puno papira pisati za prijavu patenta. Bio sam naivan i to sam dao jednom prijatelju da mi napiše jer ja to nisam znao. Nikad to nije uradio i tako je patent ostao neprijavljen“.

Ljubo kaže da cijeli život uči. Kud god ode kući donese knjige, s polja tehnologije uglavnom. Da bi se moglo eksperimentirati treba i novaca. Ljubo nam pokazuje veliki, zidni, aluminijski sat težak pet kilograma koji izgleda kao ručni sat. On ga zove „komercijalni“ jer ih je napravio 20 i sve prodao osim tog prvog koji čuva i ne bi ga prodao, kako kaže: „ni za kakve pare“. To mu je prvi zaštićeni patent registriran u Pariškoj uniji pod imenom “Šarac“.

Ski-fen, kako ga on zove ili „samostalni prenosivi uređaj za potiskivanje skijaša uzbrdo i po ravnom“, prvi je njegov patent prijavljen u Bruxellesu 1989. godine. Pogonski motor je od testere za drva, elisu je sam pravio od drveta.

„Bio sam fanatik na skijama. Moji sinovi i supruga odlično skijaju. Sve Bratunčane koji su ikad stali na skije, ja sam naučio skijati i vodio ih na Jahorinu. Taj ski-fen me odveo u Belgiju. Morao sam imati neki izum samo da odem tamo, da „kupim pamet“. I uspio sam, nas trojica smo predstavljali bivšu Jugoslaviju“, sjeća se Šarac.

Potom dolazi rat

„U ratu sam nažalost naučio mnogo o oružju. Bio sam oružar, popravljao sam oružje. Iz tog područja naučeno znanje sam kasnije pretočio u tri patenta koje imam na polju namjenske industrije“, kaže Ljubo ne želeći da o tome detaljnije govori. Ljubomir Šarac ima osam potvrđenih i registriranih patenata ali i dosta drugih inovacija među kojim je i stroj s tri motora za izradu stakala za sve vrste satova. Izumio je i mehanički sat koji radi bez spirale: „To je kao čovjek koji hoda, a nema srce“, ističe Šarac i dodaje da su za taj sat zainteresirani Amerikanci.

Ljubo voli i automobile, sam ih popravlja. Na svom autu je ispekao zanat i od 2005. godine je počeo raditi na uređaju za smanjenje CO2. Bio je uporan i izum je dugo testirao. Napravio je u svojoj garaži više od 20 prototipova dok nije dobio željeni rezultat.

„Emisija CO2 i štetnih ispušnih plinova s mojim uređajem svedena je na jedan posto, inače su oko 27% po kubnom metru. Rezultati su pokazali da ovaj uređaj troši manje ulja, ima bolje sagorijevanje, čuva motor, manje dimi čime je manje zagađivanje prirode, a i potrošnja goriva je manja za četiri postotka. Čuo sam da su na tome Nijemci radili ali nisu ustrajali do konačnog izuma, ja sam ustrajao i zato bih najviše volio da oni moj patent prvi primijene u masovnoj proizvodnji“, kaže Ljubo.

U Bruxellesu se svake godine održava Svjetski salon pronalazaka, inovacija i tehničkih unapređenja pod nazivom "Bruxelles EUREKA". Na prošlogodišnjem salonu Ljubomir Šarac je predstavio ovaj izum i stroj za proizvodnju tople vode na solarni pogon. Za te izume je dobio dvije medalje, jednu od kralja Belgije, drugu od kralja Španjolske.

„Da bih se uvjerio da moji izumi zaista vrijede, da bih zatvorio usta svim „nevjernim Tomama“ koji nisu vjerovali u moj rad, morao sam otići u Bruxelles. Novca nisam imao za to jer naši političari i država ne mare za inovacije i tehnologije. U to se ne ulaže. Morao sam posuditi više od 8.000 eura da bih izlagao u Belgiji. Taj dug sam tek ovih dana uspio vratiti. Moram se zahvaliti obitelji na podršci, razumijevanju i svemu čega su se morali odreći da bih ja uspio jer sve puno košta“, kaže Ljubo.

Dok uređaj za smanjivanje CO2 i ispušnih plinova čeka partnera za proizvodnju ili kupca patenta, Ljubo dorađuje stroj za proizvodnju tople vode na solarni pogon. S partnerima iz Češke dogovorio je suradnju.

To je samo dio onoga što je ovaj genijalac stvorio. Na kraju nam otkriva što tek planira: „To je mini hidroelektrana bez brane koje će biti pod vodom na većim rijekama i koje će moći proizvoditi dovoljno električne energije za 200 domaćinstava. Radim na prototipu u omjeru 1:50 koji će imati sve funkcije prave elektrane, što znači da će proizvoditi i struju. To namjeravam predstaviti uskoro“, kaže na kraju ovaj čovjek sitne tjelesne konstrukcije ali ogromnog, genijalnog uma.