1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Vađenje nafte u Kanadi - prljav posao

Tko sjeverne susjede SAD-a smatra ekološkim "čistuncima" vara se: nafta koja bi trebala prolaziti spornim naftovodom Keystone XL vadi se - u Kanadi. A to uništava okoliš i zdravlje tamošnjeg stanovništva.

Alberta

Alberta

"Voda je toliko zagađena da više uopće ne možemo piti iz potoka i bunara", priča Violet Cheecham Clarke. Ta 85-godišnjakinja jedna je od najstarijih članica plemena domorodačkih Indijanaca iz Fort McMurraya. "Više je ne možemo davati za piće ni životinjama", dodaje. Robusna starica sijede kose već je vidjela puno svijeta, i u Njemačkoj je živjela više godina. Ona se bori protiv zagađivanja vode vađenjem nafte - često uzaludno, kaže: "Bila sam već na puno sastanaka na kojima se pričalo o tom problemu, ali nekako se ne mičemo naprijed." Njezino pleme u kanadskoj pokrajini Alberti već godinama mora kupovati pitku vodu koja im se doprema jednom do dva puta tjedno.

Pleme First Nation br. 468 jedno je od pet domorodačkih plemena u okolici Fort McMurrayja - na slici obitelj Cheecham s gostima

Pleme First Nation br. 468 jedno je od pet domorodačkih plemena u okolici Fort McMurrayja - na slici obitelj Cheecham s gostima

Rastužuje je, priča Violet Cheecham Clarke, kako se tretira domorodačko stanovništvo: "ograđeni kao životinje, opskrbljeni tek najnužnijim potrepštinama, sretni kad dobiju nekoliko boca piva." Njezino pleme broji 195 članova, većina živi u prikolicama. To je tako jer od naftnih polja koja su Fort McMurray učinila bogatim ne profitiraju članovi svih pet indijanskih plemena u Alberti. Ljudi se žale da je korupcija sveprisutna, a na nju nisu imuni ni starosjedioci: naftne kompanije navodno masno plaćaju nekim domorodačkim Indijancima njihovu spremnost na suradnju.

Tlo natopljeno "crnim zlatom"

Nafta se na pješčanim poljima Alberte počela vaditi 1967. godine. Tlo na sjeverozapadu Kanade je natopljeno "crnim zlatom". Prošlo je, međutim, nekoliko desetljeća prije nego što je razvijena tehnika kojom se efikasno i profitabilno može nafta crpiti iz tla. Udio nafte je u njemu, naime, prilično mali - oko 10 posto. Nafta se uvođenjem pare kroz podzemne cijevi zagrijava i tako pretvara u tekućinu ili se tlo kao u rudnicima kopa velikim bagerima i onda ispire. I za jednu i za drugu metodu potrebno je - puno vode. Ona u Alberti dolazi iz rijeke Athabasce. 2011. je, prema navodima naftne industrije, potrošeno 112 milijuna kubika vode.

I dok se otpadna voda iz domaćinstava kupi, pročišćava i ponovno koristi, s vodom koja se koristi u naftnoj industriji to nije moguće. Nakon što se izvuče nafta, ostaje mješavina vode, pijeska, blata i bitumena. Ona se za sada odlaže u brdskim lokvama ("tailings ponds"). Područje sjeverno do Fort McMurraya stoga nije samo puno ogromnih hrpa pijeska natopljenih naftom nego i velikih površina otrovne vode.

Daleko od pješčane idile - hrpe pijeska iz kojih je isprana nafta

Daleko od pješčane idile - hrpe pijeska iz kojih je isprana nafta

Ništa ne ide u prirodu?!

"Mi se brinemo za to da su 'tailings ponds' sigurne, a industrija se trudi što je moguće više smanjiti potrošnju vode i brže je filtrirati iz kaljuže", tvrdi Gred Stringham iz CAPP-a, Kanadskog udruženja naftnih proizvođača i upućuje kako se sva voda iz sabirnih bazena ponovno koristi i ne pušta u prirodu. Također tvrdi da se na dnu tih sabirnih bazena, odnosno lokava, stvara tvrdi i nepropusni sloj blata te da su mjerenja pokazala kako nema promjena kvalitete vode u rijeci.

Tony Boschmann u to ne vjeruje. On ne samo da smatra službene navode o potrošnji vode u naftnoj industriji - 2.7 barela svježe vode po 1 barelu nafte - preniskim, nego je na jednom mjestu u rijeci Athabasci uočio sljedeću promjenu: "Kemijski sastav vode koja je prodirala u tlo, na dnu korita rijeke, bio je potpuno drukčiji od vode koja je tekla iznad." Iz toga se logički nameće zaključak, kaže on, da se radi o kontaminiranoj vodi. A mogući uzrok toga je u krugu vidljivom okom: "Na obali rijeke su se na tom mjestu, na području dugom 30 do 40 kilometara, nalazile 'tailings ponds'."

Nezainteresiranost vlasti

Tony Boschmann

Tony Boschmann

53-godišnji Boschmann je stručnjak za lov na "ekološke prijestupnike". On je ogorčen što Vlada rijetko što poduzima protiv njih. Isto je i u ovom konkretnom slučaju. "Mi smo informirali nadležne organe i nadali smo se da će oni provesti detaljnu istragu", priča. Ali ništa se nije dogodilo. Njegovo objašnjenje za to: očito ne postoji interes da se pješčana polja nafte dovedu u vezu s nečim negativnim.

Trenutna situacija u Alberti zabrinjava i doktora Johna O'Connora. Taj liječnik se već 15 godina brine o zdravlju stanovnika Fort McKaya, jednog naselja sjeverno od Fort McMurraya. A poznaje i stanovnike Fort Chipewyana - jednog drugog naselja do kojeg se može doći samo brodom ili avionom, a zimi i preko leda. Tamo je u razdoblju od 2003. do 2005. uočio povišeni stupanj oboljenja od raka žučnjaka. Ta bolest je obično rijetka i u prosjeku se jedan slučaj javlja na 100.000 ljudi. Fort Chipewyan ima manje od 1.200 stanovnika - i tri slučaja raka žučnjaka. "Nitko ne tvrdi da te statistike imaju direktne veze s katranom u pijesku", kaže 56-godišnji liječnik, "ali kada se pogledaju pojedina oboljenja od karcinoma, njihov broj i otrovi koji izvlačenjem nafte iz tla zagađuju prirodu i ulaze u prehrambeni lanac, onda se mnogi od tih otrova mogu lako dovesti u vezu s oboljenjima od raka." Nadležnih institucija, međutim, nema ni na vidiku. "Gadi mi se ova pasivnost i pomanjkanje zanimanja", kaže doktor O'Connor.

Pritom, međutim, ne treba zaboraviti, toga je svjestan i doktor O'Connor, kako nema nikakve sumnje u to da su Alberta općenito, a Fort McMurray posebno, profitirali od pješčanih polja nafte. Stupanj naobrazbe i životni standard su porasli, kao i prosječan životni vijek ljudi u tom kraju.

"Prljava" nafta

Onečišćena voda nije jedini problem koji se dovodi u vezu s naftnim poljima u Alberti. Njezino izvlačenje je "prljavi" proces. I Gred Stringham iz Udruge kanadskih naftnih proizvođača priznaje: "Mi po barelu nafte kod izvlačenja nafte iz pijeska proizvodimo oko 6 do 9 posto više štetnih plinova nego kod konvencionalnog vađenja nafte." Mike Hudema iz kanadskog ogranka Greenpeacea kaže: "Hrpe pijeska i katrana su najveći i najbrže rastući pojedinačni izvor emisije štetnih plinova u Kanadi i primarni razlog što kanadska vlada ne može održati obećanja koja je zadala u Protokolu o klimi iz Kyota."

Trenutno se u Alberti izvlači nafta iz pijeska na području od 760 četvornih metara

Trenutno se u Alberti izvlači nafta iz pijeska na području od 760 četvornih metara

Ekonomistica Graciela Chichilnisky, koja je na spomenutom protokolu radila, smatra težnje Kanade za izvlačenjem više nafte iz pješčanog tla kako bi je mogla izvoziti u Kinu i Europu krivim putem: "Ja mislim da je Kanada sjajna zemlja koja ima pametne ljude i izvrsnu tehniku i smatram da bi trebala više ulagati za izume na području 'čiste energije'". Chichilnisky je sa svojom firmom Global Thermostat i njemačkim BASF-om razvila uređaj za izvlačenje ugljičnog dioksida iz zraka. Nikome, smatra ona, više ne treba tehnika koja može izazvati ekološke katastrofe i zagaditi vodu.

Ali plan je da se nafta nastavi izvlačiti iz pijeska u Alberti. Trenutno se to radi na površini od 760 četvornih kilometara, 1.8 milijuna barela dnevno. To je nešto više od polovice cjelokupne količine nafte koja se vadi u Kanadi. Vjeruje se da je područje na kojemu ima nafte puno veće - oko 4.800 četvornih kilometara. Računa se stoga da bi se do 2030. godine iz tla u Kanadi trebalo izvlačiti 6.7 milijuna barela dnevno. Za novo tržište: rafinerije i luke u Meksičkom zaljevu. Preduvjet za to je, međutim, gradnja spornog naftovoda Keystone XL o kojemu još mora odlučiti američki predsjednik Barrack Obama.