1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Uzorna zemlja i dalje na rubu ponora

Tunis se smatra dobrim primjerom među arapskim zemljama. Nakon rušenja diktatora Bena Alija ta zemlja je uspješno krenula putem demokracije. Ali, i nju muči izostanak reformi i radikalizacija mladih.

Siliana je mali grad, oko 130 kilometara jugozapadno od glavnoga grada Tunisa. Ima nešto manje od 40.000 stanovnika i jednog velikoga poslodavca. Dräxlmaier je njemačka tvrtka koja proizvodi kablove za automobilsku industriju. U tvornici radi 3.000 ljudi. Ostali stanovnici se nadaju boljim vremenima. Ali, ona ne dolaze.

Boujemaa Ayari je sitan, mršav čovjek. Poziva nas u svoju skromnu kućicu kako bismo napravili intervju. I onda priča o svom sinu. Poslao ga je na studij u Tunis. Ali, mladić se nije dobro snašao. Prekinuo je studij i tražio posla. Jednoga dana se javio iz susjedne Libije i rekao da je tamo našao posao. Nakon toga otac dugo nije čuo ništa o sinu dok jednoga dana nije zazvonio telefon. Tvoj sin se nalazi u zatvoru u Siriji, rečeno mu je. Bio se priključio pobunjenicima protiv Asada, ali je uhićen dok je stigao u Siriju. Otac Ayari bio je potpuno iznenađen. "To je bio šok", kaže Ayari. "Mi nismo borci, našoj obitelji je nasilje strano." Već tri godine se njegov sin nalazi u zatvoru. Ayari se žali da ni sirijska ni tuniska vlada ne čine ništa kako bi mladić izašao iz zatvora.

Oskudan život na ulici

Nezaposlenost je vrlo raširena, a nezaposleni su lak plijen islamistima

Bez posla, bez perspektive

Pridružuje nam se Ghaiet Ayari, jedan od sinova. Kao i brojni drugi u Siliani i on je bez posla. Ghaiet otvoreno kaže da islamistički aktivisti po Siliani traže ljude kao on koje žele regrutirati za borbu. "Ovdje svatko svakoga pozna, to je mali grad", kaže on. Ali, u internetskom kafiću ponekad dođe netko i potiče ih da pogledaju internetske stranice radikalnih organizacija. Stranice na kojima se priča o džihadističkom životu. O tomu da se oni bore za pravednu stvar, da dobivaju novac. Da nešto smisleno čine umjesto da u Siliani beskorisno sjede.

Mladi ljudi, bez posla, bez novca, bez perspektive. Takve traže radikali. Toga je svjesna i vlada u Tunisu. Predsjednik tamošnje vlade Habib Esid ovako to opisuje: "Ova praznina koju tuniska mladež proživljava već nekoliko godina, ta isključenost, dovela je do toga da se mladi ljudi radikaliziraju."

Dodjela Nobelove nagrade za mir

Tuniški "kvartet" je dobio Nobelovu nagradu za mir zbog uspješnog dijaloga suprotstavljenih strana nakon rušenja diktatora Alija

Radikali vrbuju nezaposlene

Trajno visoka nezaposlenost, vrlo raširena korupcija, izostanak nužnih reformi, besmisleni politički sukobi - sve to pogoduje radikalizaciji mladih Tunižana. I ta zemlja osjeća posljedice. U muzeju Bardo u Tunisu na nekim vitrinama se i danas vide rupe od metaka. Nastale su kad su u ožujku dva atentatora napala turiste u muzeju i ubila 20 ljudi. Tri mjeseca kasnije jedan je atentator na hotelskoj plaži u Sousseu ubio 39 ljudi. Krajem studenoga je prilikom napada na autobus predsjedničke garde u glavnom gradu poginulo 12 ljudi.

Cilj napada je destabilizirati Tunis. Vlada uzvraća racijama, uhićenjima i nazočnošću vojske. Ali, dosad ne uspijeva mladim ljudima pružiti perspektivu.

Zato radikalni vrbuju nezaposlene i u provincijskom gradiću Siliani. Na pitanje kako u Siliani traži posao, mladi Ghaiet Ayari odgovara: "Zaboravi to. Ovdje nema nikakvog posla. Čak ni kao konobar u kafiću", mirno odgovara Ghaiet.

Preporuka uredništva