Uzbudljiva brazilska godina

Za Brazilce nije ništa novo to što će tri mjeseca nakon Svjetskog nogometnog prvenstva izaći na izbore. Od ponovnog uspostavljanja demokracije 1986. izbori se održavaju svake četiri godine. Ipak ovaj put je nešto drugačije: Svjetsko nogometno prvenstvo se odvija u njihovoj zemlji, vladajuća Radnička stranka PT je odgovorna za to, a Brazilci uopće nisu sretni zbog toga kako se sve odvija.

Kratka retrospektiva

Kada je Brazil 2007. godine, u vrijeme bivšeg predsjednika Lule da Silve, dobio organizaciju nogometne smotre Silvu su njegovi sunarodnjaci zbog toga slavili. Tada su se naime nadali investicijama, privlačenju pozornosti širom svijeta i u konačnici šansi da će nadvladati traumu iz 1950. godine. Tada je naime u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva Brazil izgubio od Urugvaja i to baš na stadionu Maracani u Rio de Janeiru koji je sagrađen upravo za to prvenstvo.

Sedam godina nakon što je Brazilu dodijeljena organizacija prvenstva raspoloženje je drugačije. Za privlačenje pozornosti su se "pobrinuli" prisilna preseljenja, smrtno stradali građevinski radnici i odugovlačenje u izgradnji stadiona. Rijetki završeni infrastrukturni projekti služe prije svega za transport navijača, a rekonstrukcija stadiona Maracana koštala je više od milijardu reala (oko 350 milijuna eura). Riječ je o sredstvima koja su osigurana iz poreza. Sami Brazilci su svoje nezadovoljstvo pokazali 2013. godine tijekom masovnih prosvjeda.

Predsjednica pod velikim pritiskom

Izvana se čini da aktualna predsjednica Dilma Rousseff mora pojesti kašu koju joj je zakuhao njezin politički mentor Lula da Silva. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju nešto drugo: Podrška predsjednici Rousseff je tijekom demonstracija doduše u određenim momentima padala s oko 70 na ispod 30 posto. Ipak u međuvremenu se ponovo popela na 50 posto. Stoga je njezin ponovni izbor vrlo vjerojatan.

Sociolog Orlando Santos Junior to objašnjava na sljedeći način: "Prosvjedi su samo uvjetno usmjereni protiv predsjednice. Ljudi vrlo dobro znaju da ona nije odgovorna za sve probleme u zemlji." Rekonstrukcijom gradova u kojima će biti igrane utakmice u okviru Svjetskog nogometnog prvenstva, te vojnom policijom koja je odgovorna za borbu protiv nasilja u gradovima, od kojeg se strahuje, koordinira se na saveznoj razini. Veliki dio infrastrukturnih problema je pak u nadležnosti gradova, a korupcija je prisutna na svim razinama vlasti.

Santos dakle ne vjeruje da bi birači mogli kazniti Radničku stranku zbog troškova oko Svjetskog nogometnog prvenstva: "Ljudi nemaju ništa protiv Svjetskog prvenstva, već protiv načina na koji se ono organizira."

Ipak nezadovoljstvo je dovoljno veliko zbog čega je Santos siguran da će i tijekom Svjetskog prvenstva biti održane velike demonstracije. Kada se u lipnju i srpnju momčadi budu natjecale za nogometnog svjetskog prvaka tada će u Brazil doći i tisuće reportera iz više-manje svih zemalja. Tada će i međunarodna pozornica biti veća nego kada je primjerice riječ o Kupu konfederacija koji je održan 2013. godine.

Brazilska vlada je poduzela mjere kako bi u najmanju ruku prosvjedi bili manji. S jedne strane su pojačane policijske ovlasti, a ograničeno pravo na demonstracije. S druge strane vlada pokazuje da prihvaća kritike i započela je s investicijama u infrastrukturu i najavila dodatne.

Zbog toga Valeriano Costa, profesor sociologije na Sveučilištu Campinas, sumnja da bi moglo doći do velikih demonstracija. "Poboljšanje stanja u javnom sektoru će djelovati tako da će velik broj ljudi iz rastuće radničke klase ostati kod kuće", smatra Costa. Kaže da ljudi iz te klase znaju relativno malo o pozadini korupcije i propustima političara.

Vjerojatan ponovni izbor

Promatrači smatraju malo vjerojatnim da će Svjetsko nogometno prvenstvo i demonstracije odlučujuće djelovati na ishod izbora. Sociolog Orlando Santos tvrdi: "Demonstranti zahtijevaju dugoročnu promjenu razmišljanja kod političara. Pri tome nije riječ specijalno o vladajućoj stranci."

Skoro ni jedan poznavatelj situacije u Brazilu ne smatra da je ponovni izbor Dilme Rousseff ozbiljno ugrožen. Santos također kaže da pri tome treba imati na umu i da su njezini protukandidati preslabi.

Statistički promatrano, u tom slučaju bi Brazil morao platiti previsoku cijenu i prepustiti titulu svjetskog prvaka nekoj drugoj zemlji. Naime od 1986. godine su sve vlade gubile na izborima kada je Brazil prethodno na Svjetskom prvenstvu osvojio titulu. Ali, kako je već rečeno, ovaj put su predznaci drugačiji.