1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

'Uz pomoć Alaha i - Sulje'

Bošnjaci koji su se vratili u zabačena planinska sela oko Srebrenice, ionako teško žive. A kad je riječ o liječničkoj skrbi, pouzdaju se u Svevišnjeg - i jedinog člana Medicinskog mobilnog tima: Sulju.

Der Krankenpfleger Suljo Cakanovic bei der Arbeit im Dorf Krusev Dol in der Nähe von Srebrenica (Bosnien und Herzegowina, 22.4.2013.) Copyright: DW

Suljo Cakanovic

Kad su se Bošnjaci počeli vraćati u Srebrenicu i u okolna naselja prije trinaestak godina, pojavio se problem i njihove zdravstvene skrbi. Jer, dugo nakon strahovitih zločina u proteklom ratu je vladalo duboko nepovjerenje prema pripadnicima drugih nacionalnosti - čak i ako su bili liječnici.

Zato je osnovana i takozvana "mobilna ambulanta" - makar se čitava ambulanta svodila na jednog jedinog člana: Sulju Čankovića. Nakon rata, on se vratio na svoje staro radno mjesto u Domu zdravlja gdje je i danas zaposlen - makar je teško reći, na kojem radnom mjestu. Jer Suljo je tako i medicinski tehničar, i apotekar, i vozač, i sve što zatreba.

Bio je dug put od poluprazne torbice prve pomoći kakvu je po okolnim selima nosio u prvim danima do sanitetskog vozila i financiranja mobilne ambulante iz općinskog proračuna. Ali najveći problem je razbijati mnoge predrasude, savladati nepovjerenje i strah među nacionalnostima. Utoliko Suljo smatra i vlastitom velikom zaslugom što "povratnici u Republiku Srpsku, prije svega u Podrinje, mogu ostvarivati pravo na zdravstvenu zaštitu i u federalnom dijelu Bosne i Hercegovine".

Veliki uspjeh mobilne ambulante, ostvaren uz pomoć prijatelja je i edukacija gdje se stotinjak suradnika u svim mjesnim zajednicama te općine naučilo pružati prvu pomoć, objašnjava Suljo.

Niti para, niti posla

Suljo Čakanović i pacijentica

Suljo Čakanović je sve što treba kad je riječ o zdravlju stanovništva

Ti obučeni, mahom mlađi ljudi, danas su velika korist u slučaju da treba najbližim u mjestima gdje žive, ukazati prvu pomoć. Mobilna apoteka ih povremeno snabdijeva najnužnijim sredstvima za prvu pomoć, priča dalje Suljo dok nas vozi do najudaljenijih sela, Luka i Krušev Dola. To je put od 55 kilometara planinskog bespuća uz kanjon Drine preko Sušice i obronaka Javora čiji vrhovi su sve do polovine svibnja pod snijegom.

"Ovdje se oduvijek teško živjelo ali nekad je i sa manje bilo bolje", priča Osman Mujić koji živi u jednom od tih zabačenih naselja. "Ručno sam sjek’o građu i vozio je sa volovima doli na Drinu i im’o računa tada. Sad nemam računa izvesti svoju građu sto metara, a drugo i splavario sam niz Drinu... Znači bio težak život al’ bio zdrav život."

I danas se teško živi, a nema ni posla. "Ima ljudi koji nema nigdje paru da zarade. Nije nekadašnje vrijeme da se ore, da se sije kukuruz i pšenica. I ono što se zasije, pojedu divlji krmci. A ovo je planina, ne može se Bog zna šta ni posijati, hladno je. Onda nema ni mašina, a ni snage da se zemlja obrađuje k’o nekad", govori Osman.

Poljoprivrednici u Kruševom Dolu

I prije je bilo teško, ali sad nema niti snage za obrađivati zemlju

Imaju u Luci obnovljenu školu, ali nemaju ni učitelja, a ni dovoljno đaka. Od prijeratnih stotinjak porodica vratila se trećina, mahom starih i iznemoglih. Četvoro, petoro ljudi ima nešto stalnih primanja, nekolicina mlađih i ostali se, kažu, snalaze.

Kako je zimi? Nikako!

Koliko ovim ljudima znači mobilna ambulanta koju oni vide u Sulji Čakanoviću, najbolje svjedoče riječi Ismeta Begića i njegovih susjeda. "Da nam ga nije, od nas ništa ne bi bilo. Al’ eto opet tu je Alah i Suljo. Da ga Alah poživi", kaže Ismet.

"Kad je zima, on se brine o nama i nađe načina da nam pošalje lijekova, ako on ne može doći. Uvijek smo imali lijekova, čitavo selo. Hvala mu i da je zdrav i živ", dodaje jedna stanovnica sela. "On dolazi i u njega se uzdamo, donosi nam lijekove, pregleda nas, mjeri tlak i daje tablete", dodaje druga. A kako je zimi u ovim zabačenim selima, pitamo? "Kako je? Nije nikako", kažu skoro u glas

Pogled na kanjon Drine

Pogled iz Kruševog Dola na kotlinu rijeke Drine je spektakularan - ali to znači i da su zimi mjesecima odsječeni od svijeta.

Nikako i jest možda najbolji odgovor, obzirom da su Luđani i Kruševci zimi često odsječeni od svijeta - ponekad i mjesecima. Tada se ovdje može lako izgubiti život: "U tom slučaju, ništa nije problem što ti slomiš nogu ili ruku. Ne'ko će staviti četiri daščice i zamotati. Ali slijepo crijevo ili srčani napad, ako imaš, tad' si osuđen na smrt."

"Moglo bi se ipak ovd’i i dobro živ’iti, zaposliti ovo mlađih što ima i drugi da se vrate", smatra Osman. Kaže kako tu ima sedre (vrsta veoma laganog ukrasnog kamena, prim. aut.) i da se jedan njihov susjed, koji živi u Njemačkoj, nudi da uveze strojeve i otvori rudnik. "Sedra se može dobro prodat’, a tu bi se moglo zaposliti sve Luđana i Kruševaca što ima i hoće raditi. Predložio sam to ovim doli u općini, vid’it ćemo šta će biti", kaže Osman Mujić .