1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Ustavom protiv javne televizije

Da li slijepi - ili čak oni koji uopće nemaju televiziju, moraju plaćati televizijsku pretplatu? Prema novom propisu u Njemačkoj - da, moraju. Ali sve je izglednije kako će se time morati baviti Ustavni sud.

Die Tagesschau 1965

Mnogo toga se promijenilo u medijskom svijetu

U naše informatičko doba su se političari njemačkih saveznih pokrajina domislili jednostavnijem načinu prikupljanja novca za javne medijske kuće. Umjesto vječitog "lova" na prekršitelje i u vremenima kad nije jasno, gdje je granica između televizije, interneta i drugih oblika elektronske komunikacije, pretplatu od 17,98 eura mjesečno od početka ove godine moraju plaćati jednostavno sva kućanstva, bez obzira tko živio u njima i kakve uređaje imali.

Ali ono što se političarima čini logično i što svakako osigurava stabilan i siguran prihod javnim medijima, u mnogim slučajevima prekoračuje granice zdravog razuma. Jer, što s onima koji - a ima i takvih; slušaju samo radio i uopće nemaju televizor? Što s gluhim i slijepim osobama koje izjave urednika javnih medija kako će "povećati ponudu za invalidne osobe" mogu smatrati tek neukusnim cinizmom?

Pretplata za svaku od stotine filijala

Iako već i kod domaćinstava ima mnoštvo primjera gdje se novi propis čini apsurdnim, najviše panike je novo pravilo izazvalo među poduzećima. Naime, pretplata se želi naplaćivati i od svake prodavaonice, a tu su i službena vozila od kojih se također traži novac. Kod malih trgovina se to još nekako može opravdati, ali na primjer u slučaju lanca drogerija Rossmann, koji ima na tisuće filijala i čitavu flotu službenih vozila, to znači poslovnu katastrofu. Do sada je Rossmann plaćao oko četrdesetak tisuća eura medijskih pristojbi, ali taj iznos je nabujao na oko 200 tisuća eura - bez filijala lanca Schlecker koje Rossmann namjerava preuzeti.

Symbolbild Computer Gebühren GEZ

U našem medijskom svijetu, političarima se to učinilo najjednostavnijim rješenjem. Ali, sve su veći izgledi kako će se propis o pretplati morati promijeniti.

S njima bi to lako moglo narasti na gotovo 300 tisuća eura dažbina i to iako mnoga službena i dostavna vozila uopće nemaju radio, a i u prodavaonicama "nije povezivo s radnim moralom" slušanje radija na radnom mjestu. No za razliku od invalida i onih koji ne žele sudjelovati u medijskoj halabuci, Rossmann i slične tvrtke imaju i vlastite pravne službe i novca da angažiraju vrsne pravnike da se obračunaju s ovim propisom o naplati pretplate koji doista graniči s apsurdom.

Pred televizijom (ni)su svi jednaki

Tako je, na inicijativu tog lanca, i gospodarska komora Njemačke zatražila vještačenje jednog od vrhunskih pravnika za ustavno pravo, Christopha Degenharta iz Leipziga. Kratko rečeno - novi način naplate televizijske i radijske pretplate krši Ustav u čitavom nizu njegovih odredbi. Pravnik obrazlaže svoju tvrdnju kroz dva lanca argumenata: prvi je kako paušalna naplata pretplate krši temeljna prava građana, poput prava na vlastiti izbor i slobodu, ali i prava na ravnopravnost. On ograničava i slobodu djelovanja poduzeća, a njime se želi naplaćivati samo postojanje nekog prostora - bez ikakve provjere niti želje za utvrđivanjem činjeničnog stanja, da li se u tom prostoru uopće nalazi nekakav elektronski uređaj.

Blindenführhund

'Više ponude za invalide' urednika javnih televizija može lako zvučati kao cinizam za one koje je bolest ili priroda ionako teško kaznila.

Time se, smatra ovaj pravnik, zapravo uopće ne naplaćuje pretplata, nego je to svojevrsni porez koji se nameće za korištenje određene nekretnine - i tu je drugi, za Njemačku podjednako važan argument. Jer naknadu za javne medije su dogovorile njemačke savezne pokrajine, a one uopće nemaju pravo donositi odluku o porezu takve vrste. To je isključivo nadležnost savezne, dakle vlade u Berlinu.

Zapravo, obzirom na specifične njemačke propise o nadležnostima pojedinih nivoa vlasti, i u tom slučaju bi se opet morao umješati Ustavni sud. Jer Berlin je zadužen za takve poreze - ali ne samo da nije, nego mu se zabranjuje bavljenjem medijske politike, što je u nadležnosti pokrajina. Zato pokrajinski političari, poput Martina Stadelmaiera iz državnog ureda pokrajine Rheinland-Pfalz i dalje za list FAZ tvrdi kako "nije počinjena nikakva greška" i kako će novi način ubiranja pretplate "izdržati pravnu provjeru."

Nakon i ove pravne provjere neovisnog stručnjaka svakako će doći i do provjere pred sudom. Što će on odlučiti - i da li će onda biti vraćen novac koji je od početka ove godine naplaćen od onih koji uopće ne gledaju televiziju, o tome suci tek trebaju odlučiti.

Preporuka uredništva