1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Uspješna priča – učenici preuzeli školsku kuhinju

Priprema hrane za učenike u školama u Njemačkoj je predmet rasprava nakon što su tisuće djece u listopadu zaražene u školskim kantinama. U jednoj gimnaziji učenici sad sami spremaju hranu pod vodstvom vrhunskog kuhara.

Heute steht Knödel-Drehen auf dem Lehrplan Copyright: Dorothee von Canstein ***Alle Fotos wurden von der Autorin Dorothee v. Canstein mit Genehmigung der Eltern am 16./18. Oktober 2012 im Luisengymnasium in München aufgenommen.***

Pädagogisches Kochen am Luisengymnasium in München

Petero tinejdžera stoje oko velikoga lonca u školskoj kuhinji u podrumu minhenske Luisen-gimnazije i prave knedle – rukama. Jedan učenik žlicom odvaja tijesto, drugi ga oblikuju u kugle. Malo dalje jedna učenica upravo reže gljive.

Mladi kuhari

Bez truda nema ni jela

Aydin stavlja kuhinjsku dasku za rezanje na rub jednog stola. Pritom opušteno hoda kroz kuhinju s nožem u ruci. Kuharica Dita Rummel ga odmah upozorava: "Ne možeš tako raditi. Kad ideš s nožem uvijek ga moraš držati okrenutoga prema dolje."

Kuhanje je dio školskog programa. U minhenskoj Luisen-gimnaziji učenici to čine već godinu dana. Svaka dva tjedna je drugi razred odgovoran za pripremu ručka za sve. Danas je na redu deseti razred.

Jačanje osjećaja zajedništva

Dok čisti šampinjone Clara priča kako zajedničko kuhanje puno znači za osjećaj zajedništva u razredu. Ali, i ona sama od kuhanja profitira: "Uvijek sam mislila da je kuhanje jako teško, ali brzo se uvidi da to zapravo svatko može naučiti."

Djevojke s kuharskim kapama na glavi

Franziska (lijevo) i Elisa u školskoj kuhinji

Kako kuhati učenicima objašnjava Stephan Jäger. On je ranije bio glavni kuhar u jednom hotelu s pet zvjezdica. Na početku su roditelji bili sumnjičavi jer su mislili da će se njihovu djecu iskorištavati kao besplatnu radnu snagu u kuhinji. A stvari izgledaju potpuno suprotno. Da bi učenicima mogli pokazivati Jäger je zaposlio dvoje kuhara više nego što bi mu inače bilo potrebno da bez učenika priprema hranu.

Povećanje prometa

Iza projekta se krije jednostavna ideja, kaže Jäger: "Većina djece, posebno u školama u kojima provode čitav dan, ne zna ništa o hrani. Oni navečer dođu kući i onda jedu nešto u stilu "brze hrane" ili gotova jela koja podgriju." A djeca bi trebala naučiti cijeniti hranu, kako ju se priprema, što ona košta, kad je sezona kojega voća i povrća. "Djeca za to uopće nemaju osjećaj", kaže Jäger. Većina ih nema veze s kuhanjem. "Oni znaju još što je cvjetača, a što mrkva, ali ne puno više od toga."

Stephan Jäger sa svojim pomagačima u kuhinji

Stephan Jäger sa svojim pomagačima u kuhinji

Kad je Jäger prije godinu dana preuzeo školsku menzu prodavao je 120 do 150 obroka dnevno, kao i ugostitelj koji je kuhinju držao prije njega. U međuvremenu prodaje 500 obroka, ono što se svježe priprema ima i bolji okus. Sve manje učenika ide u obližnje "fast-food"-restorane. U školskoj menzi hrana ne samo da ima bolji okus, nego mogu dobiti onoliko koliko mogu pojesti. Stephan Jäger želi da djeca budu zadovoljna s onim što sama pripremaju i što jedu. Inače se nikoga od njih ne bi moglo motivirati da kuha.

Učenje preuzimanja odgovornosti

Njemačke gimnazije trenutno muku muče zbog pritiska koji je nastao smanjenjem trajanja škole s devet na osam godina. A Luisen-gimnazija si dopušta još luksuz da učenike angažira na kuhanju?

Luisen-gimnazija u Münchenu

Luisen-gimnazija u Münchenu

Direktor škole Peter Kemmer je uvjeren da se odlučio za pravi put jer djeca uz kuhanje uče i druge stvari: "Oni vide kako se nešto proizvodi, oni u tomu sudjeluju, oni se moraju brinuti da netko bude na blagajni, moraju posluživati, oprati posuđe." Za to je potrebna pouzdanost, rad u skupini i preuzimanje odgovornosti. Ono što bi učenici teoretski učili u učionici ovdje uče puno lakše u praksi.

Ostane i za beskućnike

Oko 12 sati je sve spremno. Mladi kuhari pomalo umorni, ali zadovoljni stoje ispred kantine. Bilo je zgodno, kaže Bobby: "Puno sam toga krivo činio i puno su me slali s jednog mjesta na drugo. Ali, što ću, nisam ja profesionalni kuhar. Mi smo ovdje da nešto naučimo."

Jesu li učenici stvarno iz ovoga nešto naučili i hoće li se ubuduće bolje hraniti? Ne, kaže većina njih. To je komplicirano, previše naporno, kažu. No, njima je tek 15 godina i po glavi im se motaju druge stvari, a ne kućanstvo. S kuhanjem će vjerojatno biti kao i s mnogim drugim stvarima koje čovjek uči u školi: tek kad odrasteš shvatiš od kojih predmeta i kojih učitelja si profitirao. A ovaj projekt je koristan u još jednom pogledu: ono što od jela ostane učenici odnesu u jedan samostan u susjedstvu koji hranu podijeli beskućnicima.

Preporuka uredništva