1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Uspješna štednja – očajni građani

U Europskoj uniji mnogi tvrde da je Portugal primjeran učenik i da je pokazao kako politika štednje donosi rezultate. No, socijalna situacija u toj zemlji je na granici humanitarne krize, upozoravaju stručnjaci.

Ni sami Portugalci ne znaju točno kako procijeniti situaciju. Na jednoj strani su vlada i mnogi ekonomski stručnjaci koji kažu da je najgore – prošlo. Na drugoj – socijalni radnici i predstavnici svih mogućih humanitarnih organizacija, koji smatraju da će se socijalna kriza čak pogoršati.

Vlada stalno govori o prijevremenoj otplati dijela kredita dobivenih u sklopu financijskog štita i o vrlo niskim kamatama pri izdavanju državnih obveznica. Poziva se i na relativno nisku stopu nezaposlenosti od 14 posto. Ali, u baratanju brojkama treba biti oprezan, opominje João de Sousa iz humanitarne organizacije AMI. On podsjeća da su statistike o broju nezaposlenih u Portugalu uljepšane: oni koji se nalaze na, kako kaže, beskorisnim programima prekvalifikacije, ne nalaze se u evidenciji burze za zapošljavanje. U njoj nema ni građana koji se, u očaju i beznađu, jednostavno nisu ni prijavili kao nezaposleni. Zato portugalski savez sindikata CGTP procjenjuje da je realno nezaposleno više od 25 posto građana; tome treba dodati i čitavu vojsku samostalnih poduzetnika koji zarađuju premalo ili ne zarađuju ništa.

João de Sousa

João de Sousa

Siromašna zemlja, siromašni građani

Čak i oni koji imaju posao nemaju razloga veseliti se: minimalni dohodak od 430 eura mjesečno je izuzetak, a ne pravilo. Prije svega oni koji rade u najjačoj portugalskoj izvoznoj industriji – proizvodnji odjeće i obuće – moraju preživljavati s tim iznosom. Zato nije nikakvo čudo što je broj siromašnih, prema posljednjim brojkama Zavoda za statistiku INE, porastao na 19 posto. Oko dva milijuna (od ukupno deset milijuna) Portugalaca zarađuje manje od 60 posto prosječnog osobnog dohotka. To je prava katastrofa ako se zna da je socijalna mreža Portugala, koja je prije krize bila vrlo razgranata, sada gotovo potpuno uništena, žali se João de Sousa.

„Socijalni problemi koje je donijela politika štednje još ni izdaleka nisu riješeni“, smatra i profesorica ekonomije Aurora Teixeira sa Sveučilišta u Portu. Vlada je, doduše, produženjem radnog vremena te smanjenjem plaća i državnih izdataka uspjela donijeti prihvatljiv proračun, tako da su gospodarstvenici ugledali bar svjetlo na kraju tunela. Ali, socijalno osjetljivi slojevi stanovništva su, zbog besprimjerne razgradnje socijalne države, dovedeni u posebno tešku situaciju.

Očaj ili nada?

„Dosegli smo granice naših kapaciteta“, kaže João de Sousa. Pučka kuhinja njegove organizacije AMI u Portu, drugom po veličini portugalskom gradu, potpuno je preopterećena. Količine riže, krumpira i konzervi kojima raspolaže više ne mogu zadovoljiti potražnju za hranom koju se jednom mjesečno dijeli siromašnima. Situacija je ista i u glavnom gradu Lisabonu i drugim gradovima. Drugim riječima: kriza je još uvijek u punom jeku.

Portugal je dugo živio iznad svojih mogućnosti – rashodi su bili mnogo veći od prihoda, kaže profesorica Teixeira i dodaje da se to sada promijenilo. Ako se izuzme obveze za otplatu dugova, proračun bi se čak našao „u plusu“. Dijeta koja je gotovo ubila pacijenta pokazala se kao uspješna. „Ponovo se rađaju nade, najgore je prošlo“, smatra Aurora Teixeira. Doduše, još nema strukturnih promjena: Portugal bi morao proizvoditi više i brže da bi u državu dospjelo više novca – ne smije se koncentrirati samo na uslužne djelatnosti poput turizma. Ali, ni profesorica Teixeira nema odgovor na pitanje: kako to postići s ovako malim plaćama?

Siromaštvo ili emigracija

Sve više obrazovanih mladih Portugalaca napušta zemlju – ili zbog malih plaća ili zbog toga što uopće nemaju posao. Od početka krize pa do danas svake godine je po 100.000 ljudi odlazilo u zemlje kao što su Velika Britanija, Francuska ili Njemačka. Odlazili su prije svega akademski građani, ali i kvalificirani radnici i medicinsko osoblje.

Guadalupe Simões

Guadalupe Simões

Vlada još uvijek brutalno štedi i zbog toga u portugalskim državnim klinikama i bolnicama nema dovoljno osoblja, a i ono koje tamo radi je slabo plaćeno, žali se Guadalupe Simões iz sindikata bolničkih radnika: „Razumijem to što mladi ljudi poslije stjecanja diplome na visokoj školi neće da rade na određeno vrijeme za plaću od 700 eura - ako uopće nađu posao. Zato sve više njih odlazi u inozemstvo.“ Ostaju stari i siromašni – a medicinska skrb o njima je sve slabija – zbog štednje.

Više manevarskog prostora za vladu

A upravo mjere štednje su Portugalu ponovo donijele povjerenje tržištâ, naglašava profesorica Aurora Teixeira. Zato država može dobiti kredit s kamatama nešto većim od dva posto, pa čak i prije roka otplatiti dio duga Europskoj uniji. „To vladi daje više manevarskog prostora“, objašnjava profesorica, „ona stječe veću neovisnost i u političkom radu“. Prvi znaci kraja politike štednje se već vide: u malom broju slučajeva je povučeno smanjenje plaća, a uslijedit će i druge mjere. Naposljetku, 2015. je u Portugalu godina izbora. A građani te zemlje su se već dosta napatili.

Preporuka uredništva