1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Uskoro i 'Dalmatinski pršut - Made in USA'?

Planirani sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i SAD-a neprestance uzbuđuje javnost. Sad se čuje kako su u pitanju i regionalne odrednice nekog proizvoda, što je uznemirilo i mnoge u Njemačkoj.

Makar se pregovori o Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP), slobodnoj trgovini između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, održavaju iza zatvorenih vrata, ono što dospijeva u javnost u pravilu još više uznemiruje građane. Tako je nedavno njemački ministar poljoprivrede Christian Schmidt otkrio kako se raspravlja i o geografskoj odrednici nekog specijaliteta te kako bi se moglo dogoditi i da neki njemački specijaliteti - švarcvaldska šunka ili bavarsko pivo, ubuduće ne moraju doista potjecati iz Njemačke, nego mogu biti i iz Sjedinjenih Američkih Država.

O tome je novinar postaje Deutschlandfunk Thielko Grieß razgovarao s Klausom Müllerom iz njemačke krovne Udruge zaštite potrošača.

Odakle Vi dolazite i koji je tamo lokalni specijalitet?

Klaus Müller: Ja dolazim iz Porajnja i tu svakako vam prvo pada na pamet tradicionalno pivo grada Kölna, Kölsch. Svaki prijatelj Kölna ga veoma dobro poznaje.

Zašto su sadašnja pravila o lokalnim specijalitetima tako labava da na primjer i ječam za to pivo ne mora potjecati iz okolice Kölna?

Müller: Zato jer tu postoji mnogo interesa i ti interesi su se probili i u ovu džunglu od potvrda porijekla i oznaka Europske unije. To znači da postoje tri različita sustava označavanja gdje vjerojatno ni stručnjacima nije jasno tko je što proizveo, što dolazi odakle i u što se doista možemo pouzdati. Usprkos tome je za potrošače važno da i u globaliziranom svijetu u svojim namirnicama pronađu nešto od svoje domovine i u to bi se trebali moći i pouzdati.

Schwarzwälder Schinken

Europa je doslovce krcata lokalnim specijalitetima: od švarcvaldske šunke...

Ali u ovaj sustav se potrošači uopće ne mogu pouzdati.

Müller: Sve dok taj sustav ne bude sasvim intuitivan, da ga se na prvi pogled može shvatiti, ne, onda je to teško. Tu Europska unija ima dobrih razloga mnogo toga poboljšati i Njemačka bi tu mogla biti motor tih poboljšanja.

Onda možemo biti zahvalni ovim pregovorima s Amerikancima o slobodnoj trgovini da su nam ukazali na taj propust.

Müller: Ne, tu su dvije stvari koje se moraju razlikovati. Prva jest da tek kad dođe takav sporazum o slobodnoj trgovini, da tek to stvara dodatnu potrebu za više orijentacije i više pouzdanosti. I Amerikanci žele znati je li neko vino iz Kalifornije i dolazi li doista od tamo. A kod nas su tu i tirinške kobasice i marcipan iz Lübecka ili medenjaci iz Aachena. Tu se potrošači moraju moći pouzdati i zato je važno da Europska unija učini svoju domaću zadaću prije nego što pregovara o zoni slobodne trgovine. A to znači da sama prije svega nedvosmisleno odredi što su to regionalni proizvodi i gdje to smije pisati.

Pivo

...do bavarskog piva, tisuću sireva samo iz Francuske, pa onda talijanski sirevi, nizozemski... Pa belgijske čokolade, kobasice iz svih mogućih krajeva, sušene ribe, usoljene ribe, dimljene ribe - da o vinima i žesticama uopće niti ne govorimo.

Što to točno znači? Na primjer, nirnburške kobasice ili švarcvaldska šunka se mogu raditi i od mesa svinja koje dolaze iz sasvim drugih krajeva. Smatrate li to greškom u sustavu gdje Europska unija treba napraviti svoju zadaću?

Müller: Točno to. Ako spominjete te proizvode, onda su to produkti zaštićenog geografskog obilježja. To znači da samo jedan jedini proizvodni proces od uzgoja, prerade ili proizvodnje mora biti doista u tom određenom području i utoliko doista imamo problem da se tu bude pogrešna očekivanja. Potrošači se žele pouzdati u to da ono što piše na etiketi doista i bude unutra, a to ovdje na žalost nije slučaj.

To je zahtjev udruga potrošača. Ali smatrate li da je to realistično? Industrija hrane je moćna i dobro organizirana i nema previše razumijevanja za nekakve lokalne osjećaje. Mislite li da će se odreći tako unosnog posla?

Müller: Ne, neće. I baš je to bio predmet sukoba u prošlosti. Utoliko doista može biti da ovi pregovori o transatlantskom trgovinskom sporazumu imaju barem nešto pozitivno. Jer ako se doista moramo dogovoriti koje su to stvari koje trebamo zaštititi i da ti pregovori stvaraju pritisak da se prestane sa cjenkanjem, onda možemo biti zahvalni da će se postići nešto što Europska unija sama nije bila u stanju napraviti.

Ali je problem što to nije u interesu Amerikanaca. Koliko sam razumio ministra poljoprivrede, Amerikanci žele proizvoditi švarcvaldsku šunku i u Teksasu ili da nama stiže i holandski sir Gauda iz Michigana u Sjedinjenim Državama. To ne može biti. To znači da su te regionalne odrednice ugrožene, s jedne strane u toj mutljavini koja se vodi u Europskoj uniji, a onda i sasvim drugim interesima iz SAD-a.

Kombajn u Americi

Građani si tu jedva mogu i zamisliti da tim sporazumom ti proizvodi ubuduće mogu dolaziti i iz SAD-a

Mislite li da će se Europska unija uspjeti trgnuti i reformirati te odredbe o regionalnom porijeklu nekog proizvoda kako bi to uopće održala na životu?

Müller: Mislim da ćemo ovdje doživjeti dinamiku koju ja, vi i možda i oni koji pregovaraju, uopće ne mogu ni zamisliti. Jer mislim da tu drmamo nešto što je ljudima veoma, veoma važno: osjećaj domovine. A znamo da, što je svijet globalniji i sporazum s Amerikancima je tu još jedan korak dalje - da ljudi onda traže neku ravnotežu s tim velikim svijetom i raznolikošću koju on donosi.

To se može savladati ako u svemu tome nađemo i nešto malo od naše domovine. Zato mislim da je ova izjava ministra poljoprivrede uzdrmala veoma, veoma mnogo poljoprivrednika, trgovaca, ali i potrošača i građana. Svi će oni reći; čekajte malo, sad s tim sporazumom s Amerikancima možemo nešto izgubiti - na kraju krajeva i zato jer se o tome nismo točno dogovorili. Ta dinamika može još biti veoma zanimljiva.

Preporuka uredništva