Useljenici ne mare za izbore, političari ne mare za useljenike

Prema nekim procjenama iza 15 milijuna građana Njemačke stoji useljenička priča. Preko polovice od njih, oko osam milijuna su u posjedu strane putovnice i stoga političarima i nisu previše zanimljivi. Onih ostalih 7 milijuna posjeduje njemačku putovnicu a time i pravo glasa. No malo koja stranka se intenzivnije pozabavila ovim, nemalim izbornim tijelom. Dok jedni smatraju da su oni primanjem njemačke putovnice postali Nijemci pa stoga za njih i ne treba pripremati posebne programe drugi im se obraćaju kao stranom tijelu u zemlji. Stoga i ne čudi da u političkom krajobrazu Njemačke osobe s migrantskom pozadinom unatoč 19-postotnom udjelu u ukupnom broju stanovnštva igraju malu ili nikakvu ulogu. Tomu u prilog govori i podatak da je od 611 zastupnika u Bundestagu samo jedan posto migranata s njemačkom putovnicom.

Slabo inetgrirane ne zanima ni njemačka politika

Shodno svojoj brojnosti, najveću ulogu u političkom životu kada su u pitanju stranci igraju Turci. Iako mnogi od njih, po nekim procjenama oko 700 000 posjeduju pravo glasa, averzija prema politici a time i prema samim izborima je velika pa dobar dio na kraju niti ne iskoristi jednu od najvažnijih privilegija stečenih dobivanjem državljanstva. Turska obitelj Yazici po mnogočemu je znakovita za tursku populaciju u Njemačkoj i to onu koja je stigla s tzv. prvim valom gastarbajtera u šesdesetima. Kao i mnoge druge turske obitelji i obitelj 63-togodišnjeg Ahmeta Yazicia naselila se među "svojima". To u ovom slučaju znači berlinska četvrt Kreuzberg gdje je u međuvremanu 30 posto stanovnika turskog podrijetla. Sve je u stanu Yazicijevih tursko: od stotinjak satelitskih programa koji se vrte na uvijek uključenom TV-u, preko hrane pa do pokrivala za glavu ženskih članova obitelji. Jedino su putovnice Njemačke. Na pitanje hoće li krajem rujna izići na izbore glava obitelji odgovara jasnim: ne. Na posljednje izbore je, kaže na lošem njemačkom, izišao i birao socijaldemokrate koji su obećali mogućnost stjecanja dvostrukog državljanstva, što se međutim nije ostvarilo. "Zbog toga ne idem na izbore. Jer mi stranci smo važni samo do izbornog dana, a poslije nas se zaboravi", rezigniran je Ahmet Yazici. Ahmet prešućuje ili možda niti ne zna da je socijaldemokratske planove o lakšem stjecanju dvojnog državljanstva onemogućio kršćanskodemokratski jastreb Roland Koch i njegova, protiv stranaca uperena predizborna kampanja. Ako i prati politiku onda se radi o zbivanjima u Ankari. Njemačka ga politika više ne zanima.

Stranci zanimljivi jedino još desno ekstreminim strankama

Njegova 33-godišnja kćer Emina još uvijek očekuje promjene. No i te promjene daju naslutiti da se usprkos jedinstvenoj, njemačkoj putovnici obitelj Yazici kreće u jednom drugom svijetu. "Priželjkujem politiku koja će stvoriti uvjete da islam postane ravnopravan, da ga se ne ograničava bilo da se radi o javnim ustanovama ili učionicama", kaže Emina koja i u privatnim prostorijama glavu pokriva maramom.

No istodobno u Njemačkoj živi i jedna druga vrsta turske populacije koja je dobro integrirana u njemačko društo. Yavuz Akgül je mladi informatički poduzetnik kojeg brinu iste brige kao i njegove kolege s njemačkim prezimenima. Zbog toga ga i smetaju stranke koje se strancima obraćaju na materinskim jezicima. "Ja živim u ovoj zemlji i osjećam se Nijemcem i zato bih htio da mi se obraćaju na njemačkom", ljuti se Yavuz koji istodobno priznaje da su njegovi stavovi atipični za stranu, posebice tursku populaciju u Njemačkoj. Njegov tip mladog i sposobnog Turčina koji se odavno oprostio od maloazijske domovine predstavlja i jedina politička zvijezda Njemačke s turskim korijenima, predsjednik stranke Zelenih Cem Özdemir.

Ostalim grupama stranaca u Njemačkoj političke stranke se bave malo ili gotovo nikako. Izuzetak je desno ekstremna Nacionaldemokratska stranka Njemačke (NPD) koja bi i ove nedjelje huškačkim parolama uperenim protiv stranaca ponovno mogla ući u pokrajinski parlament Saske i po prvi put Tirinške. Kolikogod to zvučalo apsurdno, ova stranka svoje postojanje i politički uspon zahvaljuje upravo onima protiv kojih se bore, a to su stranci.

Autor: N. Kreizer/A.Cizmecioglu

Odg. ur.: Anto Janković