Uništeno sjećanje grada Kölna

Povijesni arhiv grada Kölna je bio najbolje svjedočanstvo, što je taj grad na Rajni bio i jest: srednjovjekovna metropola koja je nekoć bila podjednako velika kao i Pariz ili London, sa bezbrojnim svjedočanstvima o životu iz Srednjeg vijeka. Tako je upravo Köln bio grad koji je posjedovao najcjelovitiji arhiv zapisnika gradskog vijeća sjeverno od Alpa: najstariji spis bio je još iz godine 1376. i znanstvenici su mogli pratiti gotovo baš svaku raspravu gradskih otaca od onda pa do današnjih dana. To nije samo bio rudnik blaga za stručnjake daleke prošlosti sa bezbrojnim poveljama okrunjenih glava, gradskim ugovorima i dekretima - nego i izvor dragocjenih podataka nedavne prošlosti. Ne treba zaboraviti: upravo u Kölnu je svoju redakciju imao Rheinische Zeitung čiji je glavni urednik bio Karl Marx i čitav redakcijski arhiv tog lista bio je pohranjen u sada uništenoj zgradi. To nije jedini 'dragulj': upravo Köln je bio grad u kojem je gradonačelnik bio kasniji prvi kancelar Savezne Republike Njemačke, Konrad Adenauer. I njegovi spisi su sada zatrpani šutom - i upravo se zalijevaju betonom kako bi se stabiliziralo klizište i spriječilo da i druge zgrade budu uništene.

Nepresušno vrelo dragocjenosti

Kulturne znamenitosti jedva da se mogu i prebrojati. Kölnska nadbiskupija bila je - i jest, jedno od najznačajnijih vjerskih središta još od prvih kršćana koji su ovamo došli s legijama rimskih vojnika. Na sreću, nadbiskupija ima i vlastitu riznicu, ali se i Gradski arhiv mogao pohvaliti neprocjenjivim blagom. Upravo u ovom gradu je, nakon studija u Parizu, poučavao Albertus Magnus i tu je dočekao kraj svog života 1280. Ovaj učenjak u čije se učenike ubraja i Toma Akvinski, zapravo je osnivač sveučilišta u Kölnu, a u Gradskom arhivu su se čuvali i brojni spisi starog učitelja. Nisu samo dragocjenosti iz Srednjeg vijeka bile ponos arhiva: sjetimo se kako je stanovnik Kölna bio i nobelovac Heinrich Böll koji je gradu ostavio sve svoje rukopise. I ne samo on: brojni znani i manje znani pisci, kompozitori poput Jacquesa Offenbacha ili Maxa Brucha, arhitekti Karl Band, Dominikus Böhm ili Wilhelm Riphan. Dug je popis blaga na nekadašnjih 26 kilometara polica Gradskog arhiva Kölna.

Preživio bombardere - ali ne i podzemnu željeznicu

Utoliko su građani Kölna i više nego ogorčeni što je njihov arhiv preživio čak i golema razaranja Drugog svjetskog rata - ali ne i gradnju kraka podzemne željeznice za koju čak i mnogi u gradu smatraju da je jedva potrebna. Kako se nesreća dogodila trebaju još utvrditi istražitelji. Ali jedva da ima sumnje kako je rušenje ove zgrade sagrađene početkom sedamdesetih, uzrokovano potkopavanjem tla. Zato se tek treba utvrditi odgovornost građevinaca, jer se teško može reći kako nisu bili upozoreni. Gradnja tunela je počela još prije pet godina i već 2005. se zbog radova opasno nagnuo toranj crkve Svetog Ivana Krstitelja - crkve udaljene jedva stotinjak metara od mjesta gdje se sada srušila zgrada Arhiva. Toranj je ispravljen - uz goleme troškove, a i cijena čitavog projekta tog ogranka podzemne željeznice upravo je eksplodirala. Početna kalkulacija bila je 630 milijuna eura, sada je i bez vrijednosti uništenog arhiva već daleko iznad jedne milijarde. Blizina ova dva mjesta nesreće nije slučajna: upravo na tom mjestu su građevinci morali kopati izuzetno duboko jer je ispod ulice - na kojoj se nalazio arhiv - još i cestovni podvožnjak koji vodi na obližnji most. Radovi se odvijaju na dubini od oko 30 metara ispod površine zemlje - i to na pjeskovitom terenu ovog grada na rijeci Rajni.

A u sefu ...

Djelatnici arhiva su već počeli spašavati barem djeliće od svih izgubljenih dragocjenosti - ali nade ima malo. Ne samo jer se sada betonom učvršćuje čitavo mjesto nesreće pa je još opasno čak i tragati za možda preživjelima. Nego i zato jer je malo nade da su podzemne vode i tone betona ostavile išta od osjetljivih pergamenata iz Srednjeg vijeka. I na kraju, da, naravno da je i Gradski arhiv imao svoj sef u podrumu koji je bio siguran i od napada atomskim oružjem. Ali obzirom da je od 1971. stiglo u arhiv još gomila materijala, vladala je kronična nestašica prostora. Zato se, prema svjedočanstvima djelatnika Arhiva, sef uglavnom koristio za čuvanje - pribora za čišćenje.

Autor: Anđelko Šubić

Odgovorni urednik: Anto Janković