Univerzalni genij Michelangelo

Već za života su ga zvali „božanski“. Njegova predanost radu i umjetnosti je ušla u legende. Michelangelo Buonarotti je bio slikar, kipar, arhitekt i pjesnik. Jedan od najpoznatijih motiva iz Michelangelovog opusa je detalj freske „Stvaranje čovjeka“ iz Sikstinske kapele u Vatikanu.

Prema svjedočanstvima, Michelangelo nije bio ugodne vanjštine. Navodno mu je još kao mladiću jedan kolega slikar nanio teške ozlijede po licu i tako ga unakazio za čitav život. Ovaj portret Michelangelovog suvremenika Jacopina del Pontea pokazuje Michelangela u dobi od 60 godina.

Slavni umjetnik je rođen 6. ožujka 1475. u malom mjestu Caprese. Odrastao je kod jednog kamenoklesara jer se njegova majka nije mogla brinuti o njemu. Michelangelo je rano počeo pokazivati osjećaj za kamen. Njegov biograf Vasari kasnije će napisati: „Michelangelovo djelo baca u sjenu slavu antičkih skulptura“. Na tu tvrdnju Vasarija su ponukala djela kao što je Pietà.

Michelangelo je s idealima humanizma došao u doticaj na dvoru obitelji Medici u Firenci krajem 15. stoljeća otkuda su i krenuli najvažniji impulsi razvoja renesanse. Michelangelo na dvoru Medici susreće ostale istomislioce tog vremena. Već s 25 godina Michelangelo postaje zvijezda za koju se pročulo i izvan grada-države Firence.

Sredinom 1504. je ulicama Firence provozana mramorna skulptura kakvu dosad grad na Arnu nije vidio. „David“ je bio i ostao simbol republike i kulturne metropole Firence i utjelovljuje rođenje novog, renesensnog čovjeka i odlazak "mračnog" Srednjeg vijeka. Originalni „David“ danas se, zbog negativnog atmosferskog učinka ne nalazi na otvorenom nego u prostoru Akademije umjetnosti u Firenci.

1518. Michelangelo je dobio zadatak obnoviti fasadu bazilike Sv. Lorenca. Njegovi planovi su predviđali kombinaciju arhitekture i skulptura. No nakon što je saznao da, iz političkih razloga, svoj mramor ne može više nabavljati u Carrari, bijesan je odbacio nalog obitelji Medici.

Pokret je motiv koji se provlači kroz cjelokupni Michelangelov opus. Svoje ideje pokreta majstor je neumorno prenosio na papir ali i na kamen kako to pokazuje ovaj primjer.

Svoj osjećaj za prostor i pokret Michelangelo je prenio i na možda svoje najpoznatije djelo, stropnu fresku u Sikstinskoj kapeli unutar Vatikanskih zidina. Oslikavanje 1000 kvadratnih metara stropa trajalo je preko četiri godine. Bio je to posebno naporan posao jer tehnika freska nalaže brzinu i preciznost. Nakon što se žbuka na koju se nanosi boja osuši, ispravke više nisu moguće.

Osjećaj za proporcije još je teže ostvariti ako se uzme u obzir da promatrač kompoziciju Biblijskog postanka u Sikstinskoj kapeli promatra s velike udaljenosti. Neke figure su visoke i do četiri metra. Michelangelo navodno jedino nije bio zadovoljan s kompozicijom Potopa jer su figure ispale premale. Bog je prikazan u ljudskom izdanju.

Naručitelj Sikstinske kapele, Papa Julije II. slavnom umjetniku povjerio je i dovršenje najpoznatije crkve na svijetu. Kupola bazilike Sv. Petra u Rimu posljednje je veliko djelo Michelangela Buonarottija kojom se bavio posljednjih 19 godina uoči svoje smrti 18. veljače 1564.