1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Uništavanje elite vodi uništenju naroda

Zašto se, unatoč svim naporima, jako malo bosansko-hercegovačkih Hrvata, Srba i Muslimana/Bošnjaka vratilo na svoja predratna prebivališta. Jedan od odgovora daje knjiga „Elitocid u BiH 1992.-1995.“.

Žena nad jednim od brojnih mrtvačkih sanduka

Pokop žrtava genocida u Srebrenici

Odmah na početku svoje knjige „Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.“, autor Dennis Gratz upućuje na to da elitocid nije balkanski izum. Na desetoj stranici citira navode iz bilježnice njemačkog generala Franza Haldera, koji je 1939. napisao: „Komasacija: židovstvo, inteligencija, svećenstvo, plemstvo.“

Recenzent Rüdiger Rossig

Recenzent Rüdiger Rossig

Elite su za Gratza ljudi koji imaju utjecaj u svome društvenom okruženju, kao što su političari, vjerske vođe, članovi posebno uglednih obitelji, učitelji, profesori, itd. Elitocid je, prema tome, namjerni i sustavni progon i po mogućnosti i fizičko uništenje elita s ciljem da se stanovništvu oduzme njegov vodeći stalež.

Sustavni progon elita za vrijeme rata

Sociolog Gratz je – unatoč tome što mu prezime zvuči njemačko – bosansko-muslimanskog ili, kako se danas kaže „bošnjačkog“ podrijetla. „Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992-1995“ je njegova disertacija – znači to nije knjiga koja se čita prije spavanja, nego znanstveni rad. Gratz je svoju knjigu podijelio u pet dijelova: U dijelu „A“ navodi pitanja, način rada i strukturu svoga istraživanja. „B“ definira predmet istraživanja i njegove teoretske osnove. U dijelu „C“ se bavi pojmom elita općenito, ali i posebice elita u Bosni i Hercegovini iz 1992.

Knjiga Dennisa Gratza: Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.

Knjiga Dennisa Gratza: Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.

Za vrijeme rata su te elite smatrale da ih se izlaže sustavnom progonu. Gratz to dokazuje u glavnom dijelu svoje knjige (D) na primjeru studijâ slučaja iz triju bosanskih općina: Zvornika, Foče i Prijedora. Osim toga se, usporedbe radi, autor bavi i situacijom u Bijeljini, Višegradu i Sanskom Mostu. Za svako od ovih mjesta autor iznosi podatke o etničkom i socijalnom sastavu stanovništva prije rata, sam tijek rata, kao i progone i uništavanje lokalnih elita. Pritom obrazlaže da su već dugo prije početka borbi postojale liste s imenima pripadnika bošnjačke elite. Na osnovu tih lista su, u slučajevima koje je istražio Gratz, bošnjački političari, religijske vođe, pripadnici posebno uglednih obitelji, učitelji, profesori, itd., sustavno uhićivani, deportirani, a dijelom i ubijani.

„Etničko čišćenje“ nestalo iz diskusija o Balkanu

O genocidu u Bosni i Hercegovini je i proteklih 18 godina od početka rata dosta pisano u toj zemlji. Posebice otkad je postalo jasno da su pripadnici vojske bosansko-hercegovačkih Srba u srpnju 1995. u istočnobosanskom gradu Srebrenica ubili oko 8.000 bošnjačkih mladića i muškaraca u dobi od 12 do 77 godina.

Kao posljedica šoka od monstruoznosti ovoga u Europi nakon 1945. jedinstvenog ratnog zločina, „etničko čišćenje“ Bosne i Hercegovine je velikim dijelom nestalo iz fokusa diskusije o Balkanu. Pritom progon onih „drugih“ – ovisno o području „nemuslimanskog / nebošnjačkog, nekatoličkog / nehrvatskog i prije svega nepravoslavnog / nesrpskog stanovništva – nije provođen samo od prvog do posljednjeg dana rata. Usto je etničko čišćenje velikih dijelova BiH pogodilo puno više ljudi, nego što se dogodilo u UN-ovoj zaštićenoj zoni blizu granice sa Srbijom.

Narod je slijedio svoje elite u bijegu

Bračni par pred novom kućom

Vraćaju se uglavnom stariji. Bračni par Pečenica, Hrenovica, Bosna i Hercegovina

Još važniji pokazatelj je da posljedice progona od 1992. do 1995., sve do danas u velikoj mjeri određuju demografski sastav stanovništva ove zemlje. Uostalom, vjerojatno postoje samo još dva aspekta koja u istoj mjeri imaju tako jak utjecaj na život u današnjoj Bosni i Hercegovini: masovno individualno – i u tom pogledu „dobrovoljno“ – iseljavanje pripadnika manjina iz područja u kojima, usljed rata, ona druga nacija ima većinu. I ustrajni „brain drain“ (odljev mozgova), odseljavanje prije svega mladih, visokokvalificiranih Bosanaca i Hercegovaca svih nacionalnosti.

Etničko čišćenje se u svim slučajevima događalo nakon progona i djelomičnog uništenja lokalnih elita one „druge“ strane. Moglo bi se također kazati: narod je slijedio svoje vođe u bijegu – i nije se vratio, kad se ni te elite nisu vratile. Gratz je, znači, u pravu kad piše da je elitocid stvorio strukturne preduvjete za eroziju egzistencijalnih temelja i slom određenog naroda. U Bosni i Hercegovini je tako istina: „Kako napreduje elitocid, tako se on krišom pretvara u genocid.“

Dennis Gratz, Elitozid in Bosnien und Herzegowina 1992-1995; Nomos-Verlag, Baden-Baden 2007, 277 stranica, cijena 49 €. [ISBN 979-3-8329-3024-0]

Autor: Rüdiger Rossig /mm

Odg. urednik: Anto Janković