1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

UNHCR: "Tko treba zaštitu može ući i bez dokumenata"

Neke zemlje duž tzv. balkanske putanje propuštaju samo izbjeglice i migrante iz Sirije, Iraka i Afganistana. Što kaže UNHCR? Melita Šunjić iz UNHCR-a u Beogradu objašnjava u razgovoru za DW.

DW: Gospođo Šunjić, objasnite nam najprije stanje na terenu. Koje zemlje puštaju koga da uđe, a koga ne puštaju?

Melita Šunjić: Četiri zemlje su praktično istovremeno uvele isti režim, naime Makedonija, Srbija, Hrvatska i Slovenija. A taj režim je ovakav: Propuštaju se samo oni ljudi koji su s velikom vjerojatnošću, s obzirom na njihovo podrijetlo, stvarno izbjeglice, dakle Sirijci, Iračani i Afganistanci. Sve druge više ne propuštaju.

Uz koje obrazloženje?

Obrazloženje je političko. Počela je Slovenija koja je rekla da će propuštati samo te tri nacionalnosti, a sve druge više neće. A onda je nastao domino-efekt, jer ni jedna druga zemlja duž te putanje ne želi kod sebe imati te ljude.

Najčešće članice EU-a ljude šalju u zemlje koje nisu članice EU-a. Kod Makedonije je to obrnuto. Tu jedna zemlja koja nije članica EU-a ljude šalje natrag u članicu EU-a Grčku, kroz koju su oni proputovali. To znači da je Grčka prekršila svoju obvezu i nije izbjeglice registrirala, nego je te ljude jednostavno propustila dalje?

Mi već mjesecima govorimo da je to nepodnošljivo stanje, da ljudi koji su već bili u Europskoj uniji, naime u Grčkoj, i tamo imaju pravo na postupak za dodjelu azila - ne znači nužno da imaju i pravo na azil, ali imaju na postupak provjere prava na azil - da ti ljudi to tamo ne dobiju jer Grčka zbog raznih razloga nije u stanju ispuniti tu pravnu obvezu. I onda ljudi moraju preko zapadnog Balkana, kroz više zemalja koje nisu članice EU-a, kako bi opet dospjeli u EU, ako ih se pusti. To je neodrživo stanje. Umjesto toga bi se moralo u Grčkoj, kao projekt cijele Europske unije, urediti prihvatne centre gdje bi se te ljude registriralo, gdje bi se provjerilo njihove zahtjeve za azilom i njihovu vjerodostojnost i onda ih se raspodijelilo unutar EU-a.

Smije li zemlja članica EU-a kao što je Hrvatska odbiti nekoga tko je primjerice iz Eritreje? U Njemačkoj bi on vjerojatno dobio azil. Drugim riječima, je li to kršenje Ženevske konvencije o izbjeglicama?

Konvencija o izbjeglicama kaže da smijem ući u neku zemlju i ako nemam odgovarajućih osobnih dokumenata, ako u toj zemlji tražim zaštitu, ako u toj zemlji namjeravam podnijeti zahtjev za azilom.

Odgovor je dakle da ga ta zemlja ne smije odbiti?

Točno, zapravo ga ne smije odbiti.

Melita Šunjić

Melita Šunjić

Što protiv toga možete Vi učiniti?

Ono što mi činimo je sljedeće: sve zemlje duž te putanje su zemlje koje su potpisale Ženevsku konvenciju o izbjeglicama i koje imaju svoje sustave azila. Mi savjetujemo onima koji nisu propušteni da u tim zemljama u kojima se nalaze podnesu zahtjev za azilom. Ljudi imaju pravo na postupak o dodjeli azila, ali nemaju pravo birati zemlju u kojoj će tražiti azil.

Hrvatski ministar unutarnjih poslova Ostojić je dao naslutiti da iza toga stoji Europska komisija. Možete li o tomu nešto reći?

Mi nismo bili uključeni u političke razgovore. I nas su iznenadile te mjere. Nismo s time unaprijed bili upoznati. Mi moramo jednostavno reagirati na činjenice koje pred nas stavi politika. To je tako od početka ove krize.

Što će se sada događati s odbijenima?

Oni imaju izbor, podnijeti zahtjev za azilom ako su stvarno izbjeglice i traže zaštitu. Ako su migranti i ne žele podnijeti zahtjev za azilom, onda će se prema njima postupati sukladno nacionalnim zakonima koji su predviđeni za migrante bez osobnih dokumenata.

Možete li navesti brojke, koliko ljudi se trenutno gdje nalazi bez izgleda za dobivanje političkog azila?

U Sloveniji ih je zaustavljeno oko 300, 50 na jugu i 250 na sjeveru zemlje, na granicama. U Makedoniji je također oko 300 ljudi.

To nije puno ako se uzme u obzir da svakoga dana samo u Njemačku stiže više tisuća ljudi.

To je zato što od registriranih izbjeglica, koje su primjerice prošle kroz Srbiju, 93 posto je bilo iz tri navedene zemlje, većinom iz Sirije. Samo sedam posto je bilo iz raznih drugih zemalja.

To znači da je malo razloga bilo da se ljude odbije, i prema mjerilima tih balkanskih zemalja, jer jednostavno malo izbjeglica potječe iz drugih zemalja, osim triju navedenih?

Njih je malo. Ali, postoji naravno pravo da se razlikuje između izbjeglica i migranata. A to se može samo ako ih se, prvo, uredno registrira, i onda provede postupak provjere prava na azil.

Što bi bio Vaš apel pogođenim vladama?

Mi smatramo da ponajprije EU mora načiniti sveeuropski plan. Ne mogu pojedine zemlje eksperimentirati s tim problemom svojim nacionalnim mjerama. Mora postojati sveeuropski napor. I već puno, puno mjeseci govorimo da moraju postojati ti prihvatni centri u Grčkoj, gdje će ljudi biti prihvaćani, njihovi slučajevi provjeravani i gdje će biti raspoređivani po cijeloj Europskoj uniji. I oni koji su izbjeglice moraju dobiti zaštitu. A oni kojima nije potrebna međunarodna zaštita, jer se nakon završetka postupka provjere prava na azil utvrdilo da su pobjegli zbog gospodarskih ili drugih razloga, oni mogu biti vraćeni natrag.

Melita Šunjić radi za Organizaciju Ujedinjenih naroda za pomoć izbjeglicama (UNHCR) u Beogradu.

Razgovor je vodio Christoph Hasselbach.

Preporuka uredništva