1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Umjetnošću preko barijera i granica

U bosansko-hercegovačkoj Bijeljini je održana Regionalna likovna kolonija na kojoj sudjeluju i osobe s invaliditetom. Sudionici su uvjereni da umjetnost može promijeniti odnost društva prema hendikepiranim osobama.

"Ovo je likovna kolonija regije, a mislim da je možda i jedina ovakvoga karaktera", priča za Deutsche Welle Vahid Tirić iz Viteza, likovni umjetnik amater koji slika nogom. Imao je 12 godina kad je 1994. od strujnog udara izgubio obje ruke. Liječen je u Njemačkoj gdje su mu urađene električne proteze. Prije desetak godina otkrio je slikarski talenat. Iako bi kist mogao držati protezama, radije slika desnim stopalom jer, veli, "umjetnost bolje ide kroz tijelo". Nezaposlen je i čini sve da osobe s invaliditetom postanu ravnopravne u društvu.

Zbližiti ideje i vidike

Vahid Tirić

Vahid Tirić slika nogom

"Cilj nam je prvo da zbližimo naše ideje, naše vidike, između nas samih, a onda da i ljudi vide naše radove. Jednostavno, pokušavamo da srušimo neke barijere koje postoje među ljudima, među samim nama", kaže Tirić, koji je peti put sudionik Regionalne likovne kolonije osoba s invaliditetom i bez invaliditeta. Njegov kolega Đorđe Rašović (25), gluhonijemi slikar iz Podgorice u Crnoj Gori, sudjeluje prvi put. Svoj talent pokazao je u bijeljinskom hotelu "Drina", gdje je održan i okrugli stol na temu prava osoba sa invaliditetom.

Amira Kavgić, izvršna je koordinatorica nevladine organizacije "Inicijative preživjelih od mina" iz Tuzle. Kaže da su ovogodišnju, osmu po redu Regionalnu likovnu koloniju, pod nazivom "Umjetnošću preko barijera i granica", organizirali u suradnji s Udruženjem amputiraca UDAS iz Banjaluke, te općinom Bijeljina. Ističe da je cilj promijeniti odnos društva prema marginaliziranim zajednicama.

Promjena svijesti je spor proces

"Moramo priznati da je, ipak, promjena svijesti jedan proces koji se dešava dugi niz godina i da zaista nije lako sve to prebaciti na nivo ljudskih prava i promatrati te osobe kao jednakopravne građane našeg društva, vidjeti da i oni, isto tako, imaju jednaka prava da se kreativno izraze, da pokažu društvu šta oni mogu i u sportu i u kulturi i u umjetnosti. Dakle, to se mijenja, proces je, naravno, spor i dugotrajan, ali definitivno se vide pozitivne promjene", kaže Kavgić.

Podsjeća da je u početku ovo bila bosanskohercegovačka umjetnička kolonija preživjelih od mina, a onda je zbog svoga značenja proširena na cijelu regiju. Uz brojne sudionike okruglih stolova, u radu likovne kolonije u Bijeljini sudjelovalo je dvadesetak likovnih umjetnika iz BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore.

Umjetnost briše barijere

Bogdan Đorić

Bogdan Đorić

Bogdan Đorić iz Zrenjanina diplomirao je slikarstvo 2009. na Likovnoj akademiji u Beogradu. Za Regionalnu likovnu koloniju saznao je preko interneta. "Izuzetno aktivno idem na likovne kolonije i izlažem jako puno. Ova kolonija mi se posebno dopala. Učesnici su i akademski umjetnici i ljudi s invaliditetom. Ta interakcija između nas je odlična i za njihovo iskustvo i za naše", kaže Đorić.

Adina Kero, profesorica diplomirana kiparica iz Bugojna, smatra da umjetnost najbolje briše barijere, granice i predrasude. "Ovo je jedan humanitarni čin. Međutim, kada vi radite s ljudima bez ruke i noge, kada se toliko sprijateljite, apsolutno ne primijetite te neke njihove nedostatke. Umjetnost je ta koja povezuje, briše apsolutno te sve granice."

Srđan Kosić

Srđan Kosić

Srđan Kosić, akademski slikar iz Banjaluke, šesti put je sudionik ove likovne kolonije. "I uvijek sam ponovo iznenađen zato što vidim ljude kojima, uslovno rečeno, fali nešto, a to nešto je fizičko. A onda oni meni dadnu nešto duhovno, što ja nemam, pa ispadne da i meni nešto fali. Uživam u svakoj od ovih kolonija, shvatim ponovo da imam sve, a da postoje ljudi koji nemaju sve, al' ti su ljudi od nas mnogo sretniji. Na koji to način tačno, ja ne znam, a poruka je isti smo, a umjetnost nas može povezati."

Lokalni akcijski planovi

Suvad Zahirović, predsjednik Informativnog centra za osobe s invaliditetom "Lotos" Tuzla, vjeruje da će se položaj osoba s invaliditetom popraviti zahvaljujući lokalnim akcijskim planovima, ali zna da je taj proces dugotrajan. "U Srbiji se možda otišlo malo dalje nego u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj je sistem napravio promjene, ali manje-više osobe s invaliditetom mislim da su jednako isključene u svim društvima i isto tako diskriminirane, recimo, u sferi rada, zapošljavanja, u sferi pristupa socijalnom stanovanju, organizovanju nezavisnog života, pomagalima. To je manje-više isto."