1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Umjetnine na poklon

Velika umjetnička djela, koja su dosad bila u privatnom vlasništvu, postaju dostupna javnosti. Poznata njemačka banka poklanja umjetnine iz svoje zbirke muzejima. A uz to i ček. Što se krije iza tog poteza?

Franz Ackermann, Evasion IV, 1996.

Franz Ackermann, Evasion IV, 1996. Djelo poklonjeno Gradskom muzeju Dresdena

Udo Kittelmann, upravitelj berlinske Nacionalne galerije, ne može biti sretniji. Upravo se u njegov muzej dostavljaju umjetnička djela visoke vrijednosti za koja se ništa ne treba platiti. I ne samo to, galerija je dobla i ček od milijun eura u gotovini. "Od danas je Nacionalna galerija milijunaš", šali se Kittelmann s čuđenjem što u vrijeme financijske krize, kada muzeji nemaju novca za nabavu novih umjetnina, on dobiva poklone.

Umjetnost za sve

Andy Warhol, Johann Wofgang von Goethe, 1982.

Andy Warhol, Johann Wofgang von Goethe, 1982. Poklonjeno muzeju Städel u Frankfurtu

Commerzbank, banka koja je i sama imala financijskih problema, poklanja izabranim muzejima umjetnine. Predsjednik upravnog odbora te banke Martin Blessing najavljuje veliki preokret. Dosad su banke obožavale sakupljati umjetnička djela poznatih i manje poznatih umjetnika te ih izlagati u hodnicima i konferencijskim salama. No sada je, odjednom, dobrobit zajednice stavljena u prvi plan. Kako je došlo do toga? Martin Blessing je i sam ljubitelj umjetnosti. Warholov šareni portret Goethea, koji je u posjedu banke, rado bi objesio u svom uredu. No odriče se toga u korist zajednice. "Goethe ide u Frankfurt, u Muzej Städel, jer tamo i pripada", kaže Blessing.

Berlin, Frankfurt, Dresden

Osim berlinske Nacionalne galerije, umjetnine će banka pokloniti i Muzeju za modernu umjetnost i Muzeju Städel u Frankfurtu, Gradskim galerijama Dresdena te Državnoj zbirci umjetnina, koja se isto nalazi u tom gradu. Berlin, Frankfurt i Dresden su gradovi s kojima je banka Commerzbank već dugo povezana. "Želimo učiniti nešto dobro za društvo. Poticanje umjetnosti, kulture i mladih su dio našeg programa", naglašava Blessing te iznenađuje: "Ne moramo imati vlastitu zbirku umjetnina, jer smatramo da je umjetničkim djelima mjesto u muzeju."

Veliki preokret

Dan Flavin, Untitled, 1990.

Muzej moderne umjetnosti, Frankfurt, Dan Flavin, bez imena 1990.

Novo mišljenje Commerzbanke je veliki preokret u načinu postupanja novčanih ustanova s umjetninama. Dosad su banke svoje zbirke njegovale i uvećavale i zadržavale samo za sebe. Tako je banka Dresdner Bank, koju je nedavno preuzela Commerzbank, od sedamdesetih godina prošlog stoljeća sakupila veliki broj umjetnina: skoro 2.000, od kojih je stotinjak vrlo vrijednih. Upravo ta djela se sada poklanjaju muzejima. Kuratorica Astrid Kießling-Taskin je od 2002. godine sudjelovala prikupljanju umjetnina banke Dredner Bank. Danas priznaje da joj je iz početka bilo teško prihvatiti način na koji Banka Commerzbank postupa s umjetninama.

No isto tako kaže: "Laknulo mi je što su upravo skupa djela, milijunska djela, sada u stvarno dobrim rukama. Mi uopće nismo u mogućnosti ta djela konzervirati i sačuvati za sljedeće generacije." Početkom godine je Commerzbank na aukciji prodao najvažnije djelo iz zbirke Dresdner Banke: statuu Giacomettija pod nazivom "L'Homme qui marche". Postignuta je cijena od 74 milijuna eura. Iako će većinu novca zadržati banaka, dio će i podijeliti muzejima za održavanje umjetnina. Banka smatra da su restauracija i konzerviranje dijela veoma važni postupci, no muzeji za to ne dobivaju novac od sponzora.

Nema podrške drugih banaka

Per Kirkeby, Tor I, 1987.

Državna zbirka umjetnina, Dresden, Per Kirkeby, Tor I, 1987.

Druge banke u Njemačkoj ne žele slijediti taj primjer. Iako je banka Deutsche Bank frankfurtskom muzeju Städel ustupila 600 umjetničkih djela, svoju zbirku želi i daje proširivati. Sličnog su mišljenja i u banci Allianz u Münchenu: "Niti ne razmišljamo o tome da bi naše zbirke ustupali muzejima. Jedino možda zastarjele akvarele iz pedesetih godina prošlog stoljeća." Commerzbank je otkrio prednosti svoje "politike poklanjanja". Time se štedi novac pravilnog pohranjivanja i restauriranja umjetnina te pridonosi ugledu banke. Naravno, posjetiteljima muzeja bit će napomenuto čije donacije su pojedina djela.

Jedino neodgovoreno pitanje je: što kažu umjetnici o ovom transferu umjetnina?

Autori: W. Bloch/ S. Đukić-Blatarić

Odg. urednica: Marijana Ljubičić