1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Umjetnici u cipelama komunizma

U Zagrebu je otvorena prva velika izložba u kojoj sudjeluje 17 istočnoeuropskih umjetnika, a cilj joj je pokazati što se uopće događa na suvremenoj sceni unutar postkomunističkog društva.

Poznati rad Šejle Kamerić Bosnian Girl

Poznati rad bosanske umjetnice Šejle Kamerić "Bosnian Girl"

Sve se češće, naime, postavljaju pitanja o današnjem oduševljavanju i likovanju nad činjenicom da smo dokazali kako je komunistički sustav bio neljudski, nastran, okrutan i prije svega besmislen - upravo je tim riječima Tihomir Milovac, kustos međunarodne izložbe “Par lijevih cipela“ koja je u petak (16.4.) otvorena u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, obrazložio motivaciju da se kroz novi projekt MSU-a, koji predstavlja radove 17 umjetnika i umjetničkih skupina iz desetak postkomunističkih europskih zemalja, pozabavi simptomom dvostrukog stanja: istovremenom kritikom, ali i afirmacijom tog “utopijskog projekta“.

Vidljiv je, kaže Milovac, zanimljiv obrat u odnosnu na veliki entuzijazam koji je pratio promjene prije 20-ak godina: “Taj entuzijazam je doživio neku vrstu korekcije, djelomično je splasnuo zbog silnih okolnosti neoliberalne ekonomije i nemilosrdnog tržišta koje je izazvalo nesigurnost socijalnog statusa.“

Djelo hrvatske umjetnice Sanje Iveković Ponos (2003./2004.)

Djelo hrvatske umjetnice Sanje Iveković "Ponos" (2003./2004.)

“Bosnian Girl“

Kao ishodište istraživanja umjetničkih reakcija na temu izložbe Milovac je iskoristio tekst Borisa Budena, koji kroz metaforu para lijevih cipela, kakve su poljski radnici dobivali kao nagradu, tumači nefunkcionalnost, nezgrapnost i besmisao koji je vladao društvom, ali i banalnu činjenicu da se u takvim cipelama, iako nespretno i neudobno, ipak moglo hodati. Takve podvojene reakcije vidljive su i iz radova umjetnika uvrštenih u postav izložbe:

bosanska autorica Šejla Kamerić izložila je, primjerice, poznati rad iz 2003. godine “Bosnian Girl“, svoju crno-bijelu fotografiju preko koje je otisnut grafit na engleskom jeziku preuzet sa zida jedne barake UN-ovih snaga u Srebrenici koji glasi “Bez zuba…? Brkovi….? Smrdi kao govno? Bosanska djevojka!“, češka umjetnica Kateřina Šedá pak radom “Nije važno“ bilježi sjećanja svoje bake koja i u poznim godinama pamti cijene proizvoda koje je prodavala u dućanu, a estonski umjetnik Jaan Toomik snimio se kako pleše na grobu svoga oca na njegovu omiljenu glazbu, dok se hrvatski umjetnik Dalibor Martinis projektom “U-Pact“ poigrava razotkrivanjem svjetskih struktura moći.

Kako se institucije mijenjaju?

Kultur und Freizeit (2007.), djelo austrijanca Andreasa Fogarasija

"Kultur und Freizeit" (2007.), djelo austrijanca Andreasa Fogarasija

Austrijski autor Andreas Fogarasi našao se u specifičnom položaju - rođen je, naime, u Beču, no u djetinjstvu je puno vremena provodio u Budimpešti, a njegov rad naslovljen “Kultura i slobodno vrijeme“ govori o povijesti kulturnih centara u Budimpešti kroz koju je o temi pokušao progovoriti na jednoj drugoj razini. “Zanimalo me općenito značenje kulture i način provođenja slobodnog vremena, ali način na koji se institucije mijenjaju ovisno o različitim političkim klimama“, kaže Fogarasi, koji smatra da se u određenom trenutku u povijesti stvari moraju početi promišljati bez upadanja u ideološke zamke.

“Važno je sagledati sustave uspostavljene tijekom socijalizma uzimajući u obzir i njihove pozitivne strane, jer je vrlo lako odbaciti apsolutno sve što se dogodilo prije 90-ih. Takav je i slučaj kulturnih centara koji se smatraju tekovinom socijalizma, a zapravo su njihovi temelji sasvim drugačiji, a slično je i s arhitekturom koju se etiketira kao komunističku, a zapravo se često radi o čistom modernizmu koji se može naći i na zapadu“, riječi su Fogarasija.

U nastavku: Dugo očekivani nastup

Preporuka uredništva