1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Umjetne tkanine s karakteristikama prirodnih

Iako Njemačka već dugo većinu svoje tekstilne robe uvozi iz zemalja s jeftinom proizvodnjom, neki proizvođači pokušavaju preživjeti uz pomoć znanstvenih istraživanja i tzv. umjetnog tekstila.

Tekstilna industrija u pravcu tkanina koje ne treba glačati

Tekstilna industrija u pravcu tkanina koje ne treba glačati

Na stolu leži komad fine tkanine. Na jednom kraju, ona je povezana s izvorom struje, a na drugom sa žaruljom, koja je također priključena na izvor električne energije. Kada se struja uključi, lampa zasvijetli i tkanina se lako zagrije. Fine, metalne niti, koje su prostim okom nevidljive, provode struju. Time se, na primjer, mogu proizvoditi grijaća sjedala ili pak pokrivači s ugrađenim grijanjem.

Osim toga, proizvođač tekstila nudi tkaninu koja štiti od zračenja, bilo da je to na unutarnjoj strani džepa za mobitel ili recimo u odijelu montažera antena. Nova vrsta zaštitnih odijela za radnike u ljevaonicama mogu, zahvaljujući specijalnom sloju, na kratko odbiti vruće, tekuće metale, a uz to i lakša su od prijašnjih zaštitnih odijela. «Danas postoje i tvari koje se koriste za nanošenje dodatnih slojeva, tehnike za nanošenje, kako bi se npr. košulja, koja se sastoji samo od pamuka, proizvela tako da je recimo, uopće više nije potrebno glačati», objašnjava profesor Heinrich Planck, voditelj Instituta za tekstil i procesnu tehniku u Denkendorfu.
Čišćenje tekstila će, zahvaljujući istraživanju i novim postupcima, biti olakšano. Tako će u budućnosti postojati odijela, koja će se moći prati u stroju za pranje rublja, a nakon sušenja, neće ih biti potrebno glačati. Planck objašnjava: «Radi se o tzv. mikrovlaknima. Područje na kojem radimo bavi se ispredanjem umjetnih vlakana do potpune finoće. Pletivo zatim ima strukturu, koja izgleda kao da je proizvedena od prirodnih vlakana, tako da smo danas već u mogućnosti proizvesti tkaninu koja ima karakteristike slične vuni ili svili, a proizvod se ipak sastoji od kemijskih vlakana.»
Kombinacija znanja o tekstilu i nanošenju slojeva na njega, kao i procesna tehnika omogućava dobivanje proizvoda s neobičnim svojstvima. Naprimjer: «Postupak na principu plazme, gdje se relativno jednostavnim tehnikama mogu primijeniti nove funkcije. To je proces kod kojeg ne ostaju tekuće kemikalije, tako da je smanjeno i zagađivanje okoliša.»
Tkanine koje se podvrgavaju tretmanu s plazmom, dakle s plinom, odbijaju vodu ili ulje. Za plivače postoje odijela čija je površina imitat kože morskog psa i tako lakše prolazi kroz vodu. Sve se češće služi postupcima koji su potvrđeni u prirodi.
Dr. Thomas Stegmaier na Institutu u Gdenkendorfu vodi područja za tehniku površina, umjetni tekstil i bioniku: «Jedno od područja su i površine koje se same čiste, koje prema efektu biljke lotosa funkcioniraju tako što voda odnosi prljavštinu. Tehnologija je poznata nekoliko mjeseci. Postoje i takve opreme koje imaju nanostrukturnu površinu te funkcioniraju na način da ekstremno odbijaju vodu.»
Cerade kamiona ili šatora, načinjene od takvih tkanina više se ne trebaju čistiti. To obavlja kiša.
No, budući da potrošač ne može vidjeti ima li tkanina zaista nanostrukturnu površinu, Institut u Denkendorfu nudi i odgovarajući pečat kvalitete.
Još više zadivljuje umjetno krzno polarnog medvjeda: ono je u stanju provoditi svjetlost na tamnu kožu, pod krznom, gdje se ona pretvara u toplinsku energiju. Istovremeno, krzno je u stanju, zbog zatvorenog zračnog prostora, zadržavati toplinu, izolirati tako da se polarnog medvjeda ne može vidjeti pomoću infracrvene kamere.
Umjetno krzno polarnog medvjeda zapravo je fleksibilan upijač sunčeve energije.