Umjesto knjige posudiš - čovjeka

Ljubitelje filmske umjetnosti priča koja slijedi podsjetit će sigurno na remek-djelo francuskog redatelja Francoisa Truffauta "Fahrenheit 451". Skrivajući se od režima čiji službenici nemilosrdno pale knjige, jer smatraju da znanje i raznolikost ideja i stavova donose samo nemir i pomutnju, ljubitelji pisane riječi povlače se na otok, gdje svaki od njih napamet uči po jedno djelo svjetske književnosti. Na kraju filma oni se predstavljaju kao "Platonova 'Država'", "Sartrovo 'Židovsko pitanje'" ili kao "'Ponos i predrasude' Jane Austen".

Prevladavanje predrasuda prema doseljenicima

Ljudi-knjige koji se mogu "posuditi" u knjižnici u austrijskom gradu Innsbrucku predstavljaju se svojim imenom i pričaju svoju životnu priču, a ideja kojom se pri tome vode je gotovo identična poruci Truffautovog filma: raznovrsnost, bilo ideja, stajališta ili etničke pozadine, u svakom slučaju je bogatstvo, a nikako nemir i pomutnja. Projekt "žive knjižnice" u Innsbrucku osmislio je Sarajlija Emir Handžo.

"U svakodnevnom životu još uvijek postoje granice u glavama naših susjeda i smatram da je ovaj projekt jedan mali doprinos za više međuetničke tolerancije, za više međusobne komunikacije i za razvijanje interkulturalnog dijaloga. Želimo pokazati javnosti kulturne raznolikosti naših sugrađana i hoćemo zaštititi pravo i slobodu marginaliziranih grupa koji su u mainstream-medijima veoma često prikazane u negativnom svjetlu", kaže Handžo.

Pričati sa strancima, a ne o njima

"Živa ljudska knjižnica" (Lebende Menschenbibliothek) djeluje tako što posjetitelji gradske knjižnice u Innsbrucku jednom mjesečno imaju mogućnost da "posude" čovjeka-knjigu, koji im onda priča svoju životnu priču, odnosno, odgovara na njihova pitanja. Prije susreta sa "živim knjigama" čitatalji-slušatelji mogu prelistati online-katalog i mogu se već unaprijed odlučiti koju knjigu tog dana žele "slušati".

Na raspolaganju im tako primjerice stoje Habib iz Kurdistana, Paolin iz Kameruna, Fazel iz Afganistana ali i nekoliko bosanskohercegovačkih "naslova". "Ja sam Zlata, dolazim iz BiH i moja tema je djetinjstvo u ratu. Kada je počeo rat imala sam sedam godina i tada nisam imala pojma zašto se to dešava", objašnjava tako Zlata iz BiH jednoj "čitateljici" na početku razgovora, dajući joj kratak sadržaj sebe kao knjige koju je ona upravo "posudila".

Emir Handžo, koji u Innsbrucku živi od 1993. godine i koji se, osim studijem europske etnologije, bavi i glazbom i kulturom uopće, kaže da se u Austriji umjesto sa strancima uglavnom priča o strancima, što je, dodaje, načelno pogrešno. "Ljudi ne žele međusobno komunicirati zato što se možda boje prijeći jednu granicu i stupiti u kontakt sa svojim susjedom koji je možda ima malo tamniju boju kože nego oni, koji možda govori drugim jezikom i koji se drugačije oblači. To su granice koje mi želimo prekoračiti", objašnjava Handžo.

Rušenje stereotipa

Projekt "žive knjižnice" austrijskoj javnosti prvi put je predstavljen 2008. godine. Tada su ljudi-knjige čitateljima na raspolaganju stajali pet dana za redom, na pet različitih javnih mjesta u gradu. Na početku se ljudi nisu usuđivali prići ljudima-knjigama i upustiti se u razgovor. Vremenom je, međutim, atmosfera postala opuštenija, posjetitelja je bilo sve više, a poneki razgovor je završio i jako emotivno, objašnjava Emir Handžo.

"Na primjer, kada se na kraju razgovora dvoje ljudi koji se nikada ranije nisu vidjeli zagrle i u tom zagrljaju ostanu po minutu ili dvije ili kada je jedan čitatelj na kraju projekta posljednji dan otišao kući i donio kolač, donio tortu i predao ju nama organizatorima i "ljudima-knjigama" - to su ovako male geste koje su bile veoma lijepe", priča Handžo.

Ove godine projekt "žive knjižnice" će se, osim u Innsbrucku, provoditi u još dva grada u austrijskoj pokrajini Tirol. Na konferenciji za novinare sazvanoj povodom početka ovogodišnjeg programa dogradonačelnica Innsbrucka Christine Oppitz-Ploerer objasnila je da je cilj projekta upoznavanje sugrađana i rušenje stereotipa, te očuvanje socijalnog mira.

Autor: Emir Numanović, Beč

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm