1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Uloga medija u padu Berlinskog zida

U nedjelju (9.11.) navršava se 19. obljetnica otvaranje granice između tadašnje Istočne i Zapadne Njemačke. O okolnostima koje su dovele do pada Berlinskog zida znamo puno. No, kakvu su ulogu tada odigrali mediji?

Ostaci Berlinskog zida danas su turistička atrakcija

Ostaci Berlinskog zida danas su turistička atrakcija

Kako su mediji iz DDR-a i Savezne republike Njemačke utjecali na pad Berlinskog zida? Prije 35 godina (1973.) prvi zapadni novinari dobili su dozvola rada u DDR-u i s lica mjesta su izvještavali o životu o DDR-u. Istovremeno su istočnonjemački novinari izvještavali sa zapada. U radu i jednih i drugih veliku je ulogu igrao Stasi, tajna policija DDR-a. Stasi je kontrolirao i dirigirao cijelim medijskim sustavom DDR-a i pokušavao je utjecati i na izvještavanje zapadnih kolega koji su radili na teritoriju Istočne Njemačke. Mnogima je ipak polazilo za rukom izbjeći zamke i stalni nadzor špijuna Stasi-ja. Oni su odigrali važnu ulogu u padu Berlinskog zida.

"Agentske akcije" novinara

Fritz Pleitgen je iz DDR-a izvještavao za zapadnonjemačku TV-postaju ARD

Fritz Pleitgen je iz DDR-a izvještavao za zapadnonjemačku TV-postaju ARD

Siegbert Schefke i Aram Radonski bili su jedini novinari koji su se 9. listopada 1989. usudili snimati tadašnje demonstracije u Leipzigu - snimali su sa zvonika jedne crkve! Da ih je Szasi tada uhvatio na djelu, oni bi završili u zatvoru. Za takve "agentske akcije" tajna služba je uhićene znala kažnjavati i sa kaznama od 20 godina. "Naravno da nas je bilo strah, mi smo znali da u Leipzig dolazi vojno pojačanje DDR-a i znali smo da ne dolaze u taj grad u šetnju", priča danas Schefke. On danas priznaje kako je sa svojim prijateljem Aramom Radomskim tajno surađivao s novinarima iz Zapadne Njemačke: "Mi smo zaobišli tadašnja pravila ponašanja istočnih i zapadnih novinara, koji su potpisale dvije njemačke države. Srećom smo imali istomišljenike na TV-postajama sa zapada koji su dijelili naše mišljenje o besmislenoj situaciji u kojoj smo se tada nalazili."

Svi novinari koji su bili akreditirani u DDR-u morali su zatražiti dozvolu ukoliko su željeli napustiti Istočni Berlin i otići na teren u neko mjesto na području DDR-a. Stasi je imao dosje o svakom pojedinačnom novinaru sa zapada, a svakog je novinara "nadziralo" 20-tak špijuna Stasi-ja. Među špijunima su bili i tadašnji novinari iz DDR-a.

20 špijuna po glavi novinara

Magazin Der Spiegel (naslovnica iz 2005.)

Magazin "Der Spiegel" (naslovnica iz 2005.)

"Naši su uredi bili prisluškivani, baš kao i naši stanovi", kaže Ulrich Schwarz. On je sedam godina bio dopisnik zapadnonjemačkog magazina Der Spiegel iz DDR-a. Spiegel se nije smio prodavati u DDR-u. Vlada Demokratske Republike Njemačke ga je naravno čitala, no obični ljudi nisu ga mogli kupiti na kiosku. No, oni su smjeli gledati zapadnonjemačku televiziju. Od 1973. godine, u fazi popuštanja njemačko-njemačkih odnosa i napretka u politici približavanja Istočnog Berlina i Bonna, čelništvo DDR-a dozvolilo je građanima gledanje donedavno "zabranjenog" programa.

Zapadnonjemačka je televizija svojim izvještavanjem o svjetskim događajima dala odlučujući doprinos krahu režima DDR-a. Tome su, na duži rok, doprinijeli i mediji iz DDR-a - upravo zbog toga što oni NISU smjeli izvještavati o tome što se doista događa u DDR-u. Harald Händel radio je kao novinar u DDR-u: "Mislim da su naši istočnonjemački mediji odigrali odlučujuću ulogu u padu Berlinskog zida. Mediji su ohrabrili široke narodne mase u protestu protiv režima, ljudi su odjednom shvatili da svojim ponašanjem mogu nešto i promijeniti. Građani su shvatili da je sustav vlasti u DDR-u neposoban i nemoćan, da se gasi. Tko je tada uopće mogao predvidjeti da će se dogoditi jedna takva revolucija bez prolijevanja krvi? Mislim da to ne bi bilo moguće bez tadašnjeg izvještavanja medija."

Preporuka uredništva