1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Udarci na europskom putu – šansa za reformski napredak

Hrvatska vlada i premijer nemaju drugog izbora, nego da se pod pritiskom domaće javnosti i EU-a konačno upuste u korjenite reforme. O tome ovisi njihovo političko preživljavanje, kaže njemački analitičar Tomislav Maršić.

Tomislav Maršić, znanstveni suradnik njemačke Zaklade za znanost i politiku

Tomislav Maršić, znanstveni suradnik njemačke Zaklade za znanost i politiku

DW-WORLD: Gospodine Maršiću, što Hrvatsku više koči na njezinu europskom putu: slovenska blokada pristupnih pregovora ili njemačka ustrajnost na institucionalnim reformama EU-a?

Tomislav Maršić: Slovenija trenutno predstavlja najveću kočnicu u pristupnim pregovorima. No, pitanje je u kojoj mjeri će Slovenija moći odoljeti rastućem pritisku ostalih zemalja-članica EU-a. Aktualno ponašanje Slovenije ne ulijeva nadu da će u dogledno vrijeme doći do bitne promjene u stajalištima. Uvjet bi bio da parlament u Ljubljani opozove svoj Memorandum o Piranskom zaljevu iz 1993. godine, jer je taj dokument obvezujuć za svaku slovensku vladu. Međutim, mala je vjerojatnost da bi takva odluka u ovom trenutku dobila potporu većine zastupnika. Tek će se vidjeti i hoće li Slovenija ratificirati ugovor o učlanjenju Hrvatske u NATO. (Ne)prihvaćanje tog sporazuma službenoj Ljubljani ostavlja manevarskog prostora za daljnje političke poteze.

Slažete li se s ocjenom da Slovenija ovakvim odnosom ne šteti samo hrvatskim nego i europskim pa čak i vlastitim interesima?

Može se reći da je Slovenija načelno vrlo zainteresirana za pristup Hrvatske Europskoj uniji. Naime, od velike je geostrateške prednosti ne nalaziti se na rubu EU-a. Ono što Slovenci u trenutnoj situaciji nastoje postići jest izvući što veći politički kapital. Jer, kako sada stvari stoje, Lisabonski ugovor – ta već godinama sporna institucionalna reforma EU-a – bi dugoročno mogao igrati pozitivnu ulogu za Hrvatsku i njezine interese. Kako bi (u drugom referendumskom pokušaju) pospješila njegovu ratifikaciju, Unija je određene ustupke irskim biračima pristala unijeti u pristupni sporazum s Hrvatskom. Učinak je da su sada i same zemlje-članice EU-a postale jako zainteresirane za što skorije sklapanje ugovora o članstvu s Hrvatskom, jer će ono biti nužno za stupanje na snagu Lisabonskog sporazuma.

Nastavak priprema za članstvo iza kulisa?

Povjerenik za proširenje Olli Rehn je predložio da se do kraja 2009. utvrdi hodogram za okončanje pristupnih pregovora između Hrvatske i EU-a. Koliko je takva ideja u nastaloj situaciji još uopće realna?

Problem je što će blokadom pregovaračkih poglavlja doći do usporenja čitavog pristupnog procesa. No, moguće je da hrvatski pregovarački tim iza zatvorenih vrata nastavi s usklađivanjem domaćeg zakonodavstva s europskim kako bi – kada za to sazrije vrijeme – odjednom mogla biti otvorena brojna poglavlja. To je teško ocijeniti, ali je sigurno da će slovenska politika blokade na dulji rok usporiti proces hrvatskog učlanjenja u EU.

Koliko će hrvatskim europskim ambicijama naškoditi nedavna mafijaška ubojstva u središtu Zagreba?

Nema dvojbe da ubojstva ostavljaju negativan dojam. No, takvih događaja ima i u nekim zemljama-članicama EU-a, na primjer u Italiji. Stoga je dobro i važno da je premijer Ivo Sanader izvukao pouke za koje je – usput rečeno – ionako bilo krajnje vrijeme. Atentati su doveli do promjene slike o Hrvatskoj utoliko što je ranije u središtu pažnje više bila korupcija nego organizirani kriminal. Ostane li pri ovim ubojstvima, ne nastupe li sustavni sukobi i obračuni zavađenih kriminalnih skupina, negativne posljedice će vjerojatno ostati ograničene.

Jesu li poduzete političke i kadrovske mjere u pravosuđu i policiji ispravne, dostatne i učinkovite?

Za početak su vladine mjere sigurno bile pozitivne. Koliko su one učinkovite, pokazat će se tek idućih tjedana i mjeseci. Pritom će od važnosti biti širina manevarskog prostora novih ministara pravosuđa i unutarnjih poslova Ivana Šimonovića i Tomislava Karamarka, kao i glavnog ravnatelja policije Vladimira Fabera, te visina proračunskog iznosa za financiranje njihovih aktivnosti.

Stručnost umjesto političke podobnosti

Što jeste ili će biti veći izazov za dvojicu novih ministara: uklanjanje korumpiranih dužnosnika s političkih položaja ili profesionalizacija državne uprave?

Od goleme važnosti je oboje. Razumije se da to neće biti lako, ali je bitno da sada budu odaslani politički signali, da se dokaže odlučnost u suzbijanju korupcije tako što i najviši državni službenici neće biti samo gonjeni nego i osuđeni. Osim toga valja preraditi višestruko kritiziranu strategiju reforme javnog sektora na koju se Hrvatska obvezala u sklopu pristupnih pregovora s EU-om. Ključna sastavnica te strategije je odluka o zapošljavanju politički neovisnih stručnjaka u državnim i javnim ustanovama kao i općenito depolitizacija kadrovske politike u tom sektoru. Hrvatska se dosad nije iskazala ambicijama u provedbi te strategije pa bi sada bilo važno postići napredak na tom polju.

Vlada često izražava odlučnost da to doista i učini. Po čemu se vidi da za nužni preobražaj postoji (ili ne postoji) istinska politička volja?

Vlada i premijer zapravo nemaju drugog izbora, nego da se konačno upuste u dalekosežne reforme. U protivnom bi bilo dovedeno u pitanje njihovo političko preživljavanje. Novi ministri, a pogotovo novi glavni ravnatelj policije, zasad uživaju relativno veliku samostalnost i slobodu odlučivanja i djelovanja u inače rigidno vođenom kabinetu premijera Sanadera. Nakon što je Sanader nedavno kritizirao novog šefa policije, javnost je reagirala valom ogorčenja pa je premijer odmah zašutio. On trenutno jako pazi na svoj imidž u javnosti, jer bi se – kako se nagađa – 2010. htio kandidirati za predsjednika države. Zaključno se može reći da politička volja, barem u ovom trenutku, postoji, a za očekivati je da će tako i ostati do okončanja pristupnih pregovora s EU-om.

Dokazali se na reformskim projektima

Što svjedoči o ozbiljnosti namjera hrvatske vlade da se obračuna s korupcijom i organiziranim kriminalom?

U prvom redu činjenica da su se novi ministri i u prošlosti potvrdili na reformskim projektima. Ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, koji je blizak predsjedniku Stjepanu Mesiću, je uspješno proveo reformu obavještajnih službi. On i njegov novi ravnatelj policije su brojnim smjenama na čelu regionalnih policijskih uprava baš kao i strukturnim promjenama dokazali želju za korijenitim preobražajem. I novi ministar pravosuđa Ivan Šimonović nastoji izoštriti svoj reformski profil promjenama u sustavu zatvora i kaznionica. U vrlo kratkom roku je osnovao četiri posebna suda za organizirani kriminal te osigurao proračunska sredstva za provedbu mjera borbe protiv mafije.

Je li sve to potvrda ispravnosti (pooštrene) pristupne politike EU-a koja članstvo Hrvatske nepokolebljivo uvjetuje prethodnim ispunjenjem točno određenih političkih i ekonomskih kriterija?

Politika uvjetovanja članstva u Europskoj uniji je ispravna i važna, ali se ne provodi dovoljno odlučno. Prije nedavnih atentata se činilo kako će Hrvatska tražene reforme morati sprovesti samo do određene mjere kako bi mogla postati članica EU-a. Aktualne reforme su, pak, nastale pod unutarnjopolitičkim pritiskom, jer je bilo jasno da građani neće prihvatiti nastavak starog kursa.

Ima li naznaka da će se vlada u istoj mjeri suočiti i s problemom brodogradilišta?

Problem strukturne reforme brodogradnje u Hrvatskoj su visoki troškovi. Pa ipak će brodogradilišta zbog želje Hrvatske da postane članica EU-a imati prioritet u radu vlade. Rezultat je da će se država dogodine morati još više zadužiti.

Nikad veći euroskepticizam u Hrvatskoj

Podržava li uopće hrvatska javnost većinski ovakvu vladinu politiku približavanja Europskoj uniji?

Potpora hrvatske javnosti članstvu u Europskoj uniji nikada nije bila niža. Ove je godine pala na 23 posto. Čak 28 posto hrvatskih građana smatra kako članstvo u EU-u zemlji ne donosi ništa dobrog. Time Hrvatska od svih zemalja-članica i zemalja-kandidatkinja za članstvo u EU-u prednjači po odbojnosti i podozrivosti prema Uniji. Pa ipak valja biti oprezan s takvim statistikama. 49 posto ljudi je još uvijek neopredijeljeno. Upitno je i mogu li rezultati jedne ovakve ankete služiti kao indikator ishoda eventualnog referenduma. To se najbolje vidi na primjeru Irske gdje ispitivanje javnog mnijenja uvijek ukazuje na dobro raspoloženje prema Europi, što Irce nije omelo da glasuju protiv Lisabonskog sporazuma.

Je li problem samo u lošoj komunikaciji hrvatske vlade s javnošću ili se njezina europska politika ozbiljno dovodi u pitanje?

Vlada i pripadajuća joj parlamentarna većina su u svakom slučaju spremne provesti takvu politiku. Zasad nema razloga za sumnju da bi se vlada mogla razići oko ispunjavanja uvjeta za članstvo u Europskoj uniji. Do problema bi moglo doći u slučaju da se ponove mafijaški obračuni i ubojstva po gradovima ili dogode slične katastrofe. U protivnom, a to je u međuvremenu uvidjela i oporba, vlada će zadržati stabilnost i odraditi svoj mandat do kraja.

Gospodine Maršiću, hvala Vam na razgovoru.

Tomislav Maršić je diplomirani politolog i znanstveni suradnik ugledne njemačke Zaklade za znanost i politiku sa sjedištem u Berlinu. Težište njegova istraživanja predstavlja razvoj političkih prilika te proces euroatlantskih integracija zemalja zapadnog Balkana.

Preporuka uredništva

WWW-linkovi