1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Udar na slobodu medija u Njemačkoj

Upravno vijeće ZDF-a je (nakon kontroverzne diskusije u Berlinu) ipak donijelo odluku o neproduženju ugovora šefu programa ove TV-postaje, Nikolausu Brenderu. Obrazloženja još nema. Komentira Ramon Garcia-Ziemsen.

default

Njemačka – zemlja slobode govora i slobode medija, zemlja koja je naučila lekcije iz svoje prošlosti i na osnovu koje je izgradila u svijetu gotovo jedinstveni javno-pravni medijski sustav (odnosno, kojeg su izgradili saveznici po završetku Drugog svjetskog rata). Ovaj se sustav financira mjesečnim pristojbama gledatelja, koji istodobno i odlučuju o njegovom sadržaju. Njemačku radio-televiziju više se nikada ne bi smjelo zloupotrebljavati na način kao što su to primjerice činili nacionalsocijalisti.

U tijelima koji nadgledaju rad javno-pravnih programa nalaze se zastupnici svih društvenih grupa, znači i onih – političkih. I upravo u tome i leži problem.

U našem javno-pravnom sustavu, na kojem nam svi zavide, ipak je moguće slijedeće: vodeći političari Demokršćanske stranke (CDU) i Nadzorni odbor više ne žele dosadašnjeg glavnog urednika Drugog programa njemačke televizije (ZDF) - i njegov ugovor neće biti produžen.

Takvo što predstavlja opasan udarac nezavisnosti njemačke radio-televizije. "Smaknuti" jednog politički neovisnog novinara samo zato što više ne odgovara nekoj stranci, istovremeno znači „udariti“ na slobodu medija u Njemačkoj. I mnogi se sada s pravom pitaju: da li se država doista drži podalje od medija kad jedan političar može pokrenuti jednu vrlo uspješnu antikampanju protiv nekog novinara?Obrazloženja naime za ovaj postupak još uvijek nema.

I kakva je doista situacija po pitanju slobode izvještavanja? Koliki utjecaj ima politika na radijski i televizijski program kojeg svi financiramo? Očito veći no što smo do sada mislili. I do sada su se redovito pojavljivali pokušaji utjecanja na donošenje odluka koje se tiču samog programa.

Bilo bi naivno vjerovati da su njemački političari po pitanju tema vezanih za moć, bolji od ostalih. Kritičari tvrde da se mnoga mjesta u programima popunjavaju po principu zastupljenosti stranaka a ne prema sobnostima pojedinih osoba. Drugim riječima – „...ako vi postavite intendanta, tada će naša stranka postaviti svoju osobu na mjesto glavnog urednika“. Što se toga tiče, demokršćani (CDU) nisu ništa bolji od socijaldemokrata (SPD).

No, bez obzira na sve, ne može se reći da se njemački javno-pravni medijski sustav nalazi pred svojim krajem ili da bi se mogao naći u situaciji kakva je u Rusiji. Na koncu, upravo se iz ovog sustava kao i iz mnogih novina mogla čuti glasna kritika zbog načina i djelovanja CDU-a u slučaju glavnog urednika ZDF-a. U većini drugih, pa tako i demokratskih zemalja, cijela bi se priča odvijala „iza zatvorenih vrata“, bez ikakvog znanja javnosti. Niti mene nikada neće niti jedan političar Nadzornog odbora moći prisiliti da ne kažem svoje mišljenje – toliko dugo dok je ono utemeljeno i izneseno na način da nikoga ne povrijedi.

Možda se u Njemačkoj upravo opraštamo od predodžbe da su politika i novinarstvo strogo podijeljena dva svijeta. No, od čega se nećemo oprostiti je sigurnost i činjenica da je naš radio-televizijski sustav, usprkos svoj opravdanoj kritici, još uvijek uzoran.

Komentar: Ramon Garcia-Ziemsen / Ž. Telišman

Odg.ured: S. Matić

Preporuka uredništva