1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

"Ubojstvo kišobranom"

Danas (05.09.), točno na 30. obljetnicu tzv. "ubojstva kišobranom", bit će objavljeni svi relevantni podaci iz arhiva nekadašnje bugarske tajne službe o slučaju koji zvuči poput epizode iz Jamesa Bonda.

Ubijeni bugarski disident Georgi Markov (arhivska slika)

Ubijeni bugarski disident Georgi Markov (arhivska slika)


Godinama je novinar Hristo Hristov vodio spor s državom tražeći objavljivanje informacija o slučaju ubojstva Georgija Markova poznatog kao "ubojstvo kišrobranom". Markov, novinar BBC-a, pisac i bugarski disident umro je 11. rujna 1978. u Londonu. U njegovom tijelu liječnici su pronašli jednu minijaturnu kuglicu s otrovom ricinom. Nekoliko dana prije toga, Markova je nepoznata osoba na mostu Waterloo okrznula vrhom kišobrana. Markovljeva smrt bila je upozorenje jednom drugom bugarskom disidentu u Parizu. Kada je tjednima poslije na novinara RFi-a Vladimira Kostova također ispaljena kuglica s otrovnim ricinom, odmah je potražio medicinsku pomoć i liječnici su ga uspjeli spasiti. Još od tada Scotland Yard pokušava rasvijetliti "ubojstvo kišobranom".

Ubojstvo na Živkovljev rođendan

Todor Živkov

Todor Živkov žario je i palio Bugarskom od 1954. do 1989.

Sumnja se prije svega na bivšu bugarsku tajnu službu Državnu sigurnost. Georgi Markov je bio poznati kritičar Todora Živkova. U svojim esejima je napadao diktatora i čitav komunistički sistem. Činjenicu da je otrovan upravo 7. rujna, na Živkovljev rođendan, mnogi promatrači tumače kao jasan dokaz da je riječ o osobnoj osvjeti komunističkog vođe. Hoće li to sada podaci iz službenog dosijea potkrijepiti? Hristo Hristov tvrdi kategorički da hoće. On je, pored dosijea jedinog osumnjičenog, koji je sam po sebi vrlo interesantan, otkrio i planove za 'oštru operativnu mjeru' protiv Georgija Markova. To znači da postoji dokaz, crno na bijelom, da je Markov morao biti 'neutraliziran'."

30.000 dolara za agenta

Toj jedinoj osumnjičenoj osobi, talijanskom agentu Francescu Gulinu, u Bugarskoj je neposredno nakon atentata dodijeljena nagrada i ponuđen mu je nagradni odmor, objašnjava Hristov. Do pada komunizma u Bugarskoj krajem 1989. on više nije dobijao važne zadatke kao agent, a ipak je na njegov račun uplaćeno 30.000 američkih dolara. Velika Britanija i Danska, gdje je Gulino operirao 70-ih godina prošlog stoljeća, još su 1993. zatražile njegov dosije kako bi ga mogle izvesti pred sud. Bugarske vlasti su to odbile. Ove godine je Scotland Yard ponovno zatražio dokumente iz arhiva Državne sigurnosti kao najvažniji dokaz, ali još uvijek nije izvjesno je li Sofija spremna surađivati. Hristo Hristov je pak već dobio kompletan dosije jer je išao u sudski proces i sud je dva puta odlučio da Nacionalni ured za informiranje - nasljednik Državne sigurnosti - mora otvoriti čitav arhiv.

Moskva šuti, iako sve zna

Bivši agent KGB-a Alexander Litvinenko 2006. je također otrovan u Londonu

Bivši agent KGB-a Alexander Litvinenko 2006. je također otrovan u Londonu

U tom arhivu se može naći i dogovor između bugarske tajne službe i sovjetskog KGB-a iz 1972. On je omogućavao bugarskim tajnim službama pristup otrovima brzog djelovanja i tehničkoj opremi potrebnoj za bešumno ispaljivanje istih. Od 1991., kada je bivši direktor sektora K u KGB-u, Oleg Kalugin, javno potvrdio da je Todor Živkov uputio molbu Sovjetskom Savezu za likvidaciju Markova i tehničku pomoć pri tome, Moskva uporno šuti o ovom slučaju. Tko je, dakle, odgovoran za Markovljevo ubojstvo? Za Hrista Hritovog je odgovor jasan: "Političku odgovornost snosi nesumnjivo politbiro bugarske Komunističke partije. Riječ je, dakle, o političkom ubojstvu. Za ono što se dogodilo Georgiju Markovu i Vladimiru Kostovu kriv je vrh Državne sigurnosti, a tko je to fizički učinio može otkriti samo međunarodna istraga pod vodstvom Scotland Yarda."

11. rujna će ovaj slučaj, naime, prema bugarskom zakonu, zastarjeti. U Velikoj Britaniji pak nema zastare za ubojstva.



Preporuka uredništva