1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

U potrazi za nestalima u vihoru rata

Služba za traženje nestalih Njemačkog crvenog križa obilježava 70 godina postojanja. S radom je počela krajem Drugog svjetskog rata. U prvih pet godina je posredovala u devet milijuna slučajeva.

I danas, 70 godina nakon kraja rata, zahvaljujući Službi za traženje nestalih Njemačkog crvenog križa (DRK), još uvijek se razjašnjavaju ljudske sudbine iz tog vremena. Koncem 2014. godine 74-godišnja Helga Worzischek ispunila je jedan online formular ove službe. Željela je znati što se dogodilo s njenim ocem Emilom Zipprom koji se nikada nije vratio s istočnog fronta. Zipprosova supruga ga je u jednom trenutku prestala tražiti. "Moja majka je nakon njene potrage, koja je meni nažalost ostala nepoznata, oca proglasila mrtvim", piše Worzischek na internetskoj stranici Službe za traženje nestalih. Ona sama se ne sjeća svog oca, ipak "što sam starija, to više mislim na njega i na to što se moglo dogoditi s njim prije njegove smrti negdje u Rusiji". Ova potraga bila je novi pokušaj i moguće posljednja nada za Helgu Worzischek da će ipak još nešto pronaći o svom ocu.

Pogled u sovjetske arhive

Kratko nakon rata svaki četvrti Nijemac je ili nekoga tražio ili pak bio tražen. Između 1945. i 1950. godine je Služba za traženje nestalih prema vlastitim navodima posredovala u oko devet milijuna slučajeva. Tada su s puno napora uspoređivani osobni podaci traženih osoba s podacima vojnika koji su se vraćali kući. Danas Služba za traženje nestalih ima digitaliziranu banku podataka što pronalazak čini neusporedivo bržim. Ipak, možda još važnije je to da DRK u međuvremenu ima uvid u stare sovjetske akte. Zahvaljujući tome sada mogu biti razjašnjene brojne sudbine koje su ranije ostajale nepoznate. Ronald Reinmann, zamjenik šefa središnje Službe za traženje nestalih, kaže da je "Crvena armija relativno točno vodila knjigu o ratnim zarobljenicima". U slučaju Emila Zipproa Služba za traženje nestalih je otkrila da je "najvjerojatnije 24. ožujka 1945. godine u Danzigu pao u sovjetsko zarobljeništvo. Boravio je u više logora i umro je 16.04.1948. godine u logoru za ratne zarobljenike Orsk, 1.800 kilometara jugoistočno od Moskve usljed opće slabosti organizma". Helga Worzischek, koja je toliko dugo morala živjeti bez saznanja o vlastitom ocu, time je konačno saznala njegovu sudbinu.

Arhiv Službe za traženje nestalih Njemačkog crvenog križa

Arhiv Službe za traženje nestalih Njemačkog crvenog križa

DW u traženju nestalih u ratu u BiH

Još uvijek Služba za traženje nestalih svake godine dobiva oko 10.000 upita u vezi s Drugim svjetskim ratom. I još uvijek je prema procjenama ove Službe nerazjašnjeno 1,3 milijuna slučajeva. Ipak svaki novi rat, svaki novi sukob, svaka nova prirodna katastrofa dijeli obitelji i donosi sa sobom nove slučajeve nestanka. Tako je bilo i tijekom rata na prostoru bivše Jugoslavije u prvoj polovici devedesetih godina. I Deutsche Welle se tada uključilo u potragu za nestalima. Tijekom rata u BiH je primjerice Bosanska redakcija DW-a objavila na tisuće poruka o traženju nestalih ratnih izbjeglica.

Podijeljene izbjegličke obitelji

Danas se Služba za traženje nestalih DRK, prema riječima Ronalda Reimanna, brine "za izbjeglice koje kreću na put u Europu, a koje su često uslijed dramatičnih uvjeta međusobno razdvojene". Kako bi ih ponovo povezali, DRK je s 20 europskih (nacionalnih - op. red.) organizacija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca napravio internetsku stranicu (familylinks) na kojoj se postavljaju fotografije s napomenom 'Tražim moju suprugu, tražim mog brata, moje dijete'". Ipak je li Služba za traženje nestalih u doba interneta i Facebooka uopće još relevantna? Reimann odgovara potvrdno. On kaže da internet u kriznim područjima ili diktaturama često ne funkcionira ili pak krijumčari uzimaju izbjeglicama mobitele "kako bi onemogućili njihovo lociranje putem mobitela prilikom ilegalnog prelaska granice".

Izbjeglice

Potraga za nestalima je danas potrebnija nego ikada

Službe za traženje nestalih će ostati važne

Služba za traženje nestalih svjesno ne želi javno objaviti osobne podatake kako bi zaštitila ljude. No nije li to pravno problematično ako na taj način skriva podatke izbjeglica od vlasti? Ronald Reimann naglašava sljedeće: "Za nas kao Crveni križ je neovisnost vrlo važno osnovno načelo, a to znači i neovisnost od države." Onaj tko se, kako on kaže, obrati Službi za traženje nestalih može se pouzdati u to da će informacije biti povjerljivo tretirane. Također se pogođenima izričito postavlja pitanje žele li da, primjerice, njihove fotografije budu postavljene na internetu. U Njemačkoj postoji posebna služba koja se bavi zaštitom podataka i koja se brine za to da svi podaci smiju biti korišteni samo u svrhu traženja nestalih. "Mi primjerice nemamo razmjenu (podataka - op. red.) s uredima za strance", kaže Reinmann kategorično.

Hoće li Služba za traženje nestalih DRK doživjeti 100. rođendan? Reimann kaže: "Nažalost da." U Njemačkoj ta Služba ima mnogo posla s posljedicama Drugog svjetskog rata. Ali "danas je 50 milijuna ljudi u izbjeglištvu. A izbjeglištvo vodi uvijek do podijele obitelji." Zbog toga posao Crvenog križa širom svijeta neće biti završen ni nakon 100 godina.