1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

U očekivanju kancelarkinog zaokreta

Predstojeći sastanak na vrhu EU-a pod hitno treba zajednički europski odgovor na izbjegličku krizu. Međutim politika Angele Merkel ne može biti taj odgovor, mišljenja je Christoph Hasselbach.

Kako bi se izašlo u susret radikalnim zahtjevima, u izbjegličkoj krizi se stalno spominju dva rješenja: prije svega se moraju ukloniti uzroci koji ljude tjeraju u bijeg te EU može samo dati jedno europsko rješenje. Oboje je točno, ali često služi kao izgovor kako bi se izbjegle neugodne odluke. Da bi se u sve zemlje iz kojih ljudi bježe zbog rata, proganjanja ili besperspektivnosti ponovo vratili stabilnost i blagostanje, trebat će proći desetljeća. Ako se to uopće ikada i uspije. Do sada su propali svi pokušaji da se za val izbjeglica nađe zajedničko rješenje.

Ono što je još gore je da su stajališta unutar EU-a oštrija nego prije. Njemačka kancelarka sa svojom, još uvijek relativno liberalnom izbjegličkom politikom, je usamljena. Nedavno je francuski premijer Valls jasno rekao da Merkel, kada je riječ o prihvatu izbjeglica, ne može puno očekivati od saveznika.

Prema posljednjim rezultatima ispitivanja javnog mnijenja, tri četvrtine Nijemaca smatra da vlada nema pod kontrolom izbjegličku situaciju. Na europskoj razini, i to još puno ranije nego u Njemačkoj, politika otvorenih vrata koju zastupa Angela Merkel primljena je s nevjericom, u međuvremenu čak i sa zluradošću. Dok Merkel i dalje pokušava postići zajedničko europsko rješenje u skladu sa svojim predodžbama, mora ipak shvatiti da više nema autoritet kakav je imala u vrijeme dužničke krize.

Ozbiljna prijetnja Shengenu

Christoph Hasselbach

Christoph Hasselbach, urednik DW-a

Pravedna raspodjela izbjeglica? Mnogi u Europi misle da je njemačka kancelarka svojom velikodušnom gestom prihvata izbjeglica uzrokovala izbjeglički val prema Europi.

Što je s fiksnim obavezujućim brojem izbjeglica koje treba primiti svaka zemlja članica? Što je s planom da Turska na svom teritoriju zadrži izbjeglice i da to plati EU? Predsjednik Erdogan je jasno rekao da u svako doba može otvoriti granice i zahtijevati bilo koju cijenu. Spremnost većine zemalja članica EU-a da dobrovoljno prihvate manje kontingente izbjeglica je mala.

Ono što trenutno jedino povezuje zemlje članice u ovoj krizi je želja za zatvaranjem granica. Zemlje članice, samostalno ili u skupinama, već poduzimaju određene mjere. Tako je na primjer Švedska već odavno najavila okončanje svoje liberalne politike ulaska u zemlju, Austrija je donijela odluku o broju izbjeglica koje želi prihvatiti, Višegradske države čak žele pomoći Makedoniji koja nije članica EU-a da zatvori granicu prema Grčkoj jer ta zemlja ne zadržava izbjeglički val koji kreće prema sjeveru. Shengenu prijeti opasnost da postane žrtva europskog nejedinstva.

EU ima samo nekoliko tjedana da znatno smanji broj izbjeglica. Na tome će se mjeriti uspjeh ovog sastanka na vrhu. Merkel neće moći nastaviti svoju velikodušnu politiku prema izbjeglicama koju vodi protiv volje većine Europljana. Ako će i dalje ustrajati pri svojoj politici neograničenog prihvata izbjeglica, onda će Njemačka praktično sama morati snositi troškove, što neće naići na odobravanje njenih sugrađana.

Gledano sa stajališta europske politike, na kocki je daleko više od toga. U EU-u postoje jaki interesi da se ova kriza riješi zajednički. Međutim, kurs Angele Merkel s parolama „Uspjet ćemo“ i „Nema gornje granice“ za to ne može biti mjerilo. Vrijeme je za novi pragmatizam.

Preporuka uredništva