1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

U najnovijem prijeporu s Turskom Europa se ponovno vraća svojim vrijednostima

Građanima Turske mora se prije početka pregovora s Unijom objasniti, da članstvo u EU danas znači znatno više od ulaska u gospodarsku zajednicu koja ima političku nadgradnju.

Europa kao niti jedan dio svijeta osim SAD-a ne izvozi svoje predodžbe o vrijednostima na tako opežan i samo posebi razumljiv način. Ponos na kršćansku sliku svijeta i naslijeđe prosvjetiteljstva zajedničko je i Europljanima i Amerikancima. Međutim, postoji jedna razlika koja je sve upečatljivija, a to je da je Europa povukla pouke iz katastrofa ranijih stoljeća. Tu se ubraja duboko nepovjerenje prema vojno agresivnom nacionalizmu i velika popularnost međunarodne suradnje. Tu se ubraja i novo, sve proširenije prihvaćanje postreligijskih predodžbi o individualnim pravima i slobodama javnog života. Da se Europska Unija danas temelji na podjeljenim vrijednostima prošloga je tjedna morala otkriti i islamsko-konzervativna vlada u Turskoj. S europskog gledišta pokušaj turske vlade da na skurilno-reakcionarni način putem reforme kaznenog zakona rekriminalizira rastavu braka, pokrenulo je raspravu o vrijednostima koja je preko noći postala glavna tema u diskusijama oko početka pregovora Turske o članstvu u Europskoj Uniji. Ova rasprava ne može teretiti vozni red pregovora, naprotiv, ona može koristiti složnosti Europske Unije. No građanima Turske mora se prije početka pregovora s Unijom objasniti, da članstvo u EU danas znači znatno više od ulaska u gospodarsku zajednicu koja ima političku nadgradnju.

Za tursku državu i stranke na vlasti kao i za većinu birača približavanje Europi i moguće članstvo u EU znači ništa manje nego trajno odricanje pokušaja zadržati i državnim sredstvima zaštiti tradicionalne turske predodžbe o vrijednostima i uređenju. Pri tome se odricanje odnosi kako na kemalističku tako i na islamsku praksu i strukture. Drugim riječima: Turska mora postati više europska prije nego što postane politički dio Europe. Stoga najnoviji pokušaj turske stranke na vlasti AKP da ponovno uvede kažnjavanje rastave braka, što je ukinjeno tek 1996. godine, uznemirava svakoga zagovornika turskog članstva u EU.

Može se spekulirati da li turski premijer Erdogan zakon o rastavi braka namjerava iskoristiti kao makijavelistički manevar kako bi svoje zagovornike zadovoljio pokušajem, a Europskoj Uniji kao nagradu odustane li od namjere kako bi dobio rani datum za početak pregovora. Čini se da se to dogodilo, jer se u Bruxellesu već govori kako je time uklonjena i posljednja prepreka za početak pregovora. Međutim, neovisno o tome da li se radi o politički ozbilnjom namjerom ili ne – zabrana preljuba baca loše svjetlo na moralno-političe predodžbe i želje pristaša Erdoganove stranke koja se predstavlja u javnosti umjerenom strankom. Optužbe brojnih skeptičara turskog članstva u Uniji potkrijepljuju se izjavama da se kod stranke AKP radi o islamističkom vuku s ovčjom dlakom te da većina Turaka ipak ne može ili ne želi imati nikakve predodžbe o modernim europskim vrijednostima.

No ipak, ostaje legitimno da se na ovom području od Turske traži približavanje Europi i to još prije njezinog ulaska u EU. Obveza da prihvati liberalne, postreligiozne moralne standarde najbolji je put da se Turska očuva od islamističkih pošasti. Ako vladi u Ankari za takav korak nedostaje unutarnjopolitička snaga ili volja tada Turska barem za još neko vrijeme ne bi trebala postati članicom Europske Unije.