1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

U izbjeglištvu zbog Olimpijade

Rio de Janeiro se za Olimpijske igre priprema golemim građevinskim zahvatima. Pritom su morala nestati čitava naselja - ali nisu se svi stanovnici pomirili s tim prisilnim iseljavanjem.

Maria de Penha (na naslovnoj fotografiji) sad živi u krilu jedne crkve. Točnije, kako sama kaže, tamo "nekako preživljava". Kuhati mora ići susjedima jer u njezinom smještaju nema kuhinje. Nasuprot tome, njezin vrt je još uvijek tu, odmah iza crkve - točnije, ono što je ostalo od vrta.

Vodi nas preko do raskrčenog područja gdje je prije stajala njezina kućica i gdje je 23 godine živjela sa svojom obitelji. Uvele stabljike rajčice svjedoče da je ovdje bio njezin vrt i jedan mali plod još uvijek visi sa stabljike, kao da i on prkosi građevinskim zahvatima. 8. ožujka su buldožeri srušili kuću Marije de Penha i to bez upozorenja.

Jer ona je jedna koja je odbila otići i odbila je nadoknadu koju su joj nudili za njezin dom. Bila je uporna: nitko je neće otjerati iz naselja Vila Autódromo koja se prostirala na zapadu grada, odmah pored Olimpijskog parka. 51-godišnja stanovnica Rija i dalje ne želi otići, makar je sad ovdje sve puno građevinske šute, zrak je prepun prašine, a od mnogih kuća su ostale samo ruševine. U borbi za ostanak je mnogo pretrpjela i doživjela, prijetilo joj se i čak tuklo - policija joj je 2015. za vrijeme jednih prosvjeda slomila nos.

Brasilien Zwangsumsiedlungen in Rio wegen Olympia Graffitis

Od živog naselja su ostale samo ruševine - i poneke borbene parole.

Olimpijada je prekinula mir

Vila Autódromo je oduvijek bilo osobito naselje, kaže nam. Kao i mnoga druga u Rio de Janeiru je nastalo ilegalno prije tridesetak godina, na rubu jedne trkaće piste koja se prestala koristiti. Tu je živjelo oko tri tisuće ljudi, a u osamdesetima je naselje postalo legalno i ona je dobila pravo stanovanja. Tada je to bilo još močvarno područje, oko 40 kilometara od središta grada, ali mnogi su rado tamo živjeli. Vladala je velika solidarnost, a i stopa kriminala je bila daleko niža nego što je u mnogim favelas u Riju. "Bili smo ovdje kao velika obitelj", kaže nam Penha. "To je bio dobar život" - dok nije odlučeno da će Rio de Janeiro ugostiti Olimpijske igre.

Odlučeno je da središte igara bude smješteno u gradskom okrugu Barra de Tijuca, zapadnom dijelu grada u kojem su još od šezdesetih građene zgrade za nešto imućniju srednju klasu. Sada i uz Olimpijadu se ta četvrt imala uzdići u luksuzni dio grada i gradska uprava je građanima poručivala kako je to "nasljeđe" koje će građanima ostati nakon sportske manifestacije. Ali kojim građanima? Vila Autódromo zapravo leži usred okruga Barra i ona je morala potpuno nestati - i kućice i njezini stanovnici, to je bila odluka grada.

Isprva je bilo odlučeno da se stanovnicima isplati odšteta - ponekad je ona bila veća, nekad niža. Ali sve se svodilo samo na jedno: ljude se treba natjerati da odsele u druge dijelove grada. Oni koji su odbijali otići su postali žrtve psihološkog rata: grad im je obustavio isporuku električne energije, ponekad su im bageri šutu od porušene susjedne kuće nasuli ravno pred njihova ulazna vrata.

Brasilien Olympisches Dorf in Rio de Janeiro

Još dok je sve bilo u planovima, bilo je rješenja koja su omogućila opstanak naselja. Ali očito grad želi tamo mnogo imućnije stanovnike.

"Narodni" urbanistički plan

Borba stanovnika je bila duga i žilava i iznenadila je čak i gradsku upravu. Pozivali su se na pravo stanovanja koje su stekli, a u pomoć su pozvali i stručnjake. Još prije nego što su došli bageri su zajedno sa dvije organizacije za urbanističko planiranje napravili alternativni plan urbanističkog rješenja Olimpijskog parka gdje bi i to naselje moglo ostati.

Taj plan su nazivali "narodni plan" i još 2012. su ga predstavili gradu. Pred očima javnosti su im gradski oci obećavali brda i doline, ali u stvarnosti jedino što su čuli su bile prijetnje: "Rekli su nam, nitko neće ostati ovdje. A tko neće popustiti, taj će sve izgubiti", kaže nam Maria de Penha.

Među stručnjacima koji su željeli pomoći tim stanovnicima je bila i Giselle Tanaka. Ona je urbanistica i profesorica za prostorno planiranje na Federalnom sveučilištu u Riju (UFRJ). Ona je sudjelovala u izradi tog "narodnog plana" jer je i vidjela kako se grad ponaša prema tamošnjim stanovnicima: "Strategija grada je bila odvući stanovnike iz tog naselja tako da će im platiti visoke odštete. Ali onda su u gradu shvatili da jednostavno nemaju dovoljno novca da svima toliko plate i onda su drugima nudili manje, poručujući im 'uzmite to, ili nećete dobiti ništa'."

I razlozi zašto se to naselje uopće treba uništiti su se stalno mijenjali: "Čas su govorili kako je to iz razloga očuvanja okoliša, čas su tvrdili kako tamo nužno mora prolaziti jedna prometnica. Sudjelovala sam na ukupno devet sjednica i ne bi vjerovali, što se sve tamo pričalo. Na primjer, trebalo se srušiti 40 kuća kako bi se izgradio jedan jedini pješački most. Kako molim? Bila sam uvjerena da mora postojati drugi način", priča nam sveučilišna profesorica urbanizma.

"Dobio sam novac, ali mi je žao"

Brasilien Zwangsumsiedlungen in Rio wegen Olympia Altair Antunes Guimarães

Guimarães je dobio dobar novac, ali mu je sada žao.

Gradonačelnik Rio de Janeira Eduardo Paes je uvjeren kako je grad ispravno postupao - čak i taj pješački most je bio "logistička mjera jer su nam trebali pristupni putovi". Isto tako ne nalazi opravdanje za pritisak mnogih nevladinih udruga zbog rušenja naselja Vila Autódromo jer "mnogi stanovnici su otišli dragovoljno". "Tko je otišao, taj je dobio odštetu. Nitko nije prisilno otjeran", kaže za Deutsche Welle.

Altair Antunes Guimarães jest, kako kaže gradonačelnik, otišao dragovoljno i jest dobio odštetu: milijun i 200 tisuća reais, oko 300 tisuća eura. Priznaje: "To je za mene ogroman novac", ali i po njegovom svjedočanstvu nije baš sve bilo tako kao što kaže gradonačelnik. I samo rušenje je prošlo sve prije nego bez incidenata: "Bio sam na putu kad su došli bageri, a ja sam bio oko tri sata vožnje daleko od Rija. Nazvao me moj nećak i rekao mi kako mi upravo ruše kuću." Sad živi s obitelji kao stanar u drugom dijelu grada i traži kuću. Niti sada, nakon nekoliko mjeseci dok stoji na mjestu svoje bivše kuće u Vila Autódromo još uvijek ne može sasvim prihvatiti činjenicu da je tako pregaženo njegovo pravo na stanovanje. Gotovo sa suzama u očima promatra stakleni toranj koji se tamo završava i koji će biti novinarski centar za vrijeme Olimpijskih igara. "Sve me to žalosti. Ali i pravnicima je gradonačelnik važniji nego što smo im mi, građani."

Baš se za gradonačelnika Rio de Janeira, Paesa, može ozbiljno sumnjati kako čitav ovaj projekt manje stvara za grad i građane - koliko za sebe i prije svega, za svog dobrog prijatelja i građevinskog poduzetnika Carlosa Carvalha: "Njemu pripada 75% zemljišta na kojem stoje zgrade Olimpijskih igara", kaže nam Guimarães. Svi u gradu znaju da su oni dobri prijatelji i da je građevinski poduzetnik platio izbornu kampanju gradonačelnika Paesa.

Brasilien Eduardo Paes Bürgermeister von Rio de Janeiro

Za gradonačelnika Rija Eduarda Paesa se baš sve odvijalo po zakonu i u "najboljoj namjeri".

22 "sretne" obitelji

Tek ovog proljeća je gradonačelnik ipak popustio pritisku medija i predstavio kompromis: nekim obiteljima će biti dozvoljen ostanak u onome što je nekad bilo naselje Vila de Autodrom. "Nekim obiteljima" je doista dobar izraz: to će biti moguće za samo 22 obitelji. Jedna od njih je i obitelj Marije de Penha: "S jedne strane se osjećam kao pobjednica jer ću moći ostati. Ali s druge strane, nekad je ovdje živjelo 583 obitelji i njih više neće biti."

U svakom slučaju joj je jasno: lijepi dani kakvi su bili nekad, više se neće ponoviti. "Ponekad se budim usred noći s bolovima u grlu od sve ove prašine oko nas. Često imam problema s disanjem." Liječničku pomoć joj nitko nije ponudio. Ali svejedno: što god se dogodilo, ona će tu ostati.

Preporuka uredništva