U invalidskim kolicima dolinom rijeke Mekong

Na rubu makadamskog puta u nedođijama tibetanskih visoravni u svojim invalidskim kolicima sjedi Andreas Pröve i čeka.Temperatura se spustila do nule. Za pola sata će se i smračiti. Ako uskoro ne naiđe neki auto, Pröve mora spavati u divljini. Na kraju je tako i ispalo: od plastične cerade je improvizirao prinudni smještaj, vreću za spavanje položo je na vlažni i hladni snijeg. To je tko zna koji dan na putovanju uzduž rijeke Mekong na koje je krenuo njemački fotoreporter, novinar i publicist.

"Ma koliko da je situacija neugodna, čovjek se ipak uvijek veseliti, što nije još gore“, piše Pröve u knjizi "Avantura Mekong“, koja je sada objavljenja i u elektronskom formatu.

Njegova je avantura počela u prosincu 2010. u glavnom vijetnamskom Ho Ši Min Gradu, nekadašnjem Sajgonu, gdje se Mekong u osam snažnih rukavaca ulijeva u Južno Kinesko More. Plan je da za šest mjeseci stigne do izvora ove rijeke u planinama Tibeta. Put koji mora prevaliti dug je 5.700 kilometara, a Pröve je u invalidskim kolicima.

Ostao prikovan za kolica sa 23 godine

Andreas Pröve je s 23 godine doživio motociklističku nesreću. Od tada je paraliziran, ali umjesto da padne u očaj, ovaj nekadašnji stolar se odlučio za putovanja. Istrajao je u svom naumu i tako je počela njegova "stalna potraga za novim otkrićima“.

Predavanja i prezentacije o svojim putovanja održava širom Njemačke, Austrije i Švicarske. Izabran je za "Svjetskog putnika 1995. godine“, a 2008. je dobio jednu prestižnu nagradu za poseban društveni, socijalni i kulturni angažman. Njegove tri knjige su postale bestseleri i dospjele su na listu najčitanijih knjiga njemačkog magazina "Spiegel".

Primjer za druge invalide

Često na njegova predavanja dolaze drugi ljudi u kolicima, u želji da će ih to ohrabriti i dati im snagu za njihova vlastita putovanja. Ali to nije lako za invalide: "Oni mi se javljaju elektronskom poštom i iz brojnih poruka znam da ih većina na kraju ipak rezervira neki od klasičnih turističkih aranžmana“, kaže Andreas Pröve.

On je od samog početka krenuo drugim putem. Tri godine nakon saobraćajne  nesreće odlučio se za putovanje u Indiju. Tamo je, kada nije imao drugog rješenja, spavao na klupama željezničkih stanica. Poslije je mjesecima putovao zemljama Azije, a kako bi financirao svoja putovanja, Andreas je počeo s držanjem predavanja i prezentacijom fotografija e s putovanja.

Na jednom od svojih putovanja kroz Indiju 1998. upoznao je fotografa Nagendera Chhikara, koji ga od tada redovno prati. Međutim, Andreas Pröve uvijek traži nove izazove i zato uvijek neke dijelove puta putuje sam. Kako bi se lakše kretao, na svoja kolica je ugradio bicikl na ručni pogon, handbike. Samo u krajnjoj nuždi vozi se autobusom ili zaustavlja automobile. Tada se, kako bi se popeo uz stepenice, mora osloniti na pomoć drugih ljudi. "U zemljama kao što su Vijetnam ili Kambodža, gdje je puno žrtava rata, ljudi su navikli na invalide i veoma su susretljivi“, ističe on.

Ekspedicija Mekong

Dugo vremena je Pröve želio putovati na Mekong, ali to nije bilo moguće zbog političkih prilika u toj regiji. U međuvremenu su se međutim Vijetnam, Kambodža i Tibet otvorili turistima. Osim toga su pred desetak godina geografi utvrdili koji od riječnih tokova na visoravnima Tibeta predstavlja izvor Mekonga. Bio je to pravi trenutak za realizaciju dugo planiranog i odlaganog putovanja.

Kineski službenici u Kunmingu izdali su mu potrebne dozvole, uvijet je bio da angažira lokalnog vođu putovanja. "Ali tada na dogovoreno mjesto susreta nitko nije došao", nastavlja svoju priču Pröve. On nije imao drugog izbora no da sam organizira svoje putovanje. U Kunmingu je nabavio boce s kisikom, jer je zrak u planinama vrlo rijedak. Angažirao je lokalne radnike kao nosače, kupio je konje za nošenje tereta i ovnove koji će mu služiti za hranu tokom puta. A pronašao je i jednog vodiča koji poznaje put do izvora.

Neopisiv osjećaj sreće na izvoru Mekonga

Posljednja etapa puta sa devetoro konja i sedam nosača opreme je trajala četiri dana. Kada je uspon postao suviše strm, nosači su Andreasa i njegova kolica morali nositi na rukama. Na koncu su svi iscrpljeni stigli na odredište. Andreas je došao na izvor Mekonga, "majke svih voda”, koji se nalazi na 4.900 metara nadmorske visine. “Bio je to teško opisiv unutrašnji osjećaj sreće i tek tada sam shvatio što sam tražio svih tih 5.700 kilometara.”

A kuda će ga odvesti naredno putovanje? Andreas to još ne zna. Od listopada je on na putujućim predavanjima pod nazivom “Avantura Mekong”. Tek od travnja će se biti ponovo kod kuće, sa suprogom i dvoje djece. “Neki roditelji su sa svojom djecom samo preko vikenda, a ja ću sa svojom provesti cijelo ljeto”, kaže Andreas Pröve. U listopadu počinje nova serija predavanja. A on već kuje planove i za svoja buduća putovanja.