U Hrvatskoj se više krše radna prava

Usporedi li se s 90-ima, stanje ljudskih prava bilježi napredak. Osobito u zakonodavnom smislu, ističe Tin Gazivoda, iako kaže i kako je taj napredak dijelom relativan: „I tu postoje određena ograničenja, recimo kad je riječ o slobodi okupljanja, kad je riječ o medijskim slobodama. To više nije onaj tip radikalne konfrontacije države sa načelima, koji proizlaze iz tih prava, nego su to puno suptilnije metode suprotstavljanja određenim tendencijama. Dakle, ne da se slobodno okupljanje na Trgu Sv. Marka, osim naravno Georgu Bushu i ciljano pozvanim uzvanicima. Kad je riječ o medijima, nemamo više onaj direktni tip političkog pritiska u pojedine uredničke redakcije, nego imamo posrednike. I, naravno, imamo situaciju da nemamo direktno postavljanje ravnatelja HRT-a ili slične stvari sa strane politike, nego se to malo radi kroz Vijeće za HRT.“

Direktor Centra za ljudska prava Tin Gazivoda smatra kako u dobrom smjeru idu i svijest građana i odnos medija prema suđenjima za ratne zločine, što su ih počinili pripadnici hrvatskih snaga za Domovinskog rata: „Mislim da je dosta učinjeno na tome da ipak ljudi, recimo, shvaćaju da je, na žalost, bilo zločina ne samo sa strane srpskih paravojnih grupacija i Jugoslavenske narodne armije i cijele te velikosrpske politike, nego i sa, pod navodnicima, naše strane, sa hrvatske strane, da je također bilo zločina. Mislim da to polako dolazi u svijest ljudi, ali još uvijek je teško se suočiti s time što su doista ti zločini bili i tko ih je počinio i tko ih je, na neki način, odobrio.“

Kršenje radnih i socijalnih prava

U posljednjih nekoliko godina primjećuje se kako se više od osnovnih građanskih i političkih krše radna i socijalna prava. Za Gazivodu to je područje u koje nevladine udruge nisu još dovoljno ušle: „Kad sindikat ne funkcionira, a čovjeku su i dalje povrijeđena prava i, on se obrati HHO-u ili nekoj drugoj organizaciji za ljudska prava, onda naravno da je na toj organizaciji da intervenira u onoj mjeri, u kojoj je to moguće.“

Gazivoda sugerira nevladinim udrugama fleksibilnost: „Nevladine organizacije moraju shvatiti da paralelno teče proces kritike vlasti i pokušaja dijaloga, pa čak i u nekoj mjeri, i suradnje, ne nužno partnerstva sa tim vlasima.“

Vlast treba pomoći udruge

Na kraju razgovora za Deutsche Welle Gazivoda je posebno naglasio kako vlasti trebaju pomoći razvoju civilnog sektora, jer od toga svi imaju korist: „Situacija 90-ih, kad smo imali situaciju da su tijela državne vlasti, od predsjednika nadalje, smatrale organizacije za ljudska prava određenim elementima, da ne spominjem druge riječi koje su se u tom kontekstu koristile, do situacije nakon 2000-te, kada je vlast, nova koalicijska vlast, smatrala da oni ne trebaju suradnju jer su oni, navodno, na toj strani, što se pokazalo da nije sasvim, a pogotovo ne uvijek točno, do jedne situacije otvaranja vlasti prema civilnom društvu, zapravo više pod pritiskom vanjskih elemenata – Europske unije, međunarodnih organizacija i slično. Sada, po prvi puta imamo situaciju gdje, ja mislim, sve veći broj tijela državne vlasti vide da dijalog sa civilnim društvom ima smisla, da je koristan, da oni kroz taj proces mogu doći do boljeg, kvalitetnijeg zakona.“