1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

U centru grada: besplatno voće i povrće za svakoga

Počelo je malim vrtovima s povrćem. Sada i kokoši kokodaču centrom grada. U Andernachu na Rajni, zelenilo u gradu je pretvoreno u vrt za svakoga.

Svačije dvorište

Tikvica više nema – ubrane su. Još se samo tu i tamo prepoznaje žuti plod. Ali, zato je bundeva ogromna. „Nju se još nitko nije usudio ubrati“, kaže gospođa Pfeiffer, dok uživa u sunčanom danu i šetnji sa svojim malim psom Lutzom Gassi. „Čekam kako bih kradomice mogla čupkati grožđe“, namigne ona i polako produži dalje. Lutz njuška narančaste cvjetove potočarke uz cestu. Kad god se on želi približiti, ona ga brzo, ali s osjećajem povlači dalje.

Essbare Stadt Andernach

Branje dozvoljeno, ali tek kada su svi plodovi zreli

Mušmule, dunje, kaki – uzduž gradskog bedema u Andernachu, uz grah, jagode i ostale uobičajne biljke, napreduju i već zaboravljene voćke. Nekoliko metara dalje između kupusa i korabe na jednom znaku stoji natpis „Nije zrelo za berbu“. „Nemamo problema s vandalizmom otkako gredice nasađujemo voćem i povrćem“, priča Karl Werf iz Ureda za mladež i suorganizator ovog projekta pod nazivom „Jestivi grad“. Jedini problem je što građani beru plodove, iako oni još nisu dovoljno zreli ili narasli.

„Branje dozvoljeno“ umjesto „Prolaz zabranjen“

Ali to je i razumljivo. Tko vidi svijetlo zeleno grožđe na suncu, dobiva želju da ga za nekoliko tjedana i pojede. „S našim smo 'jestivim' gradom vjerojatno dotakli duh vremena. „Ljudi imaju želju za osvajanjem grada i obrađivanjem zemlje“, kaže Werf. „Urbano vrltarstvo“ je moderna krilatica za ovu pojavu. Neobrađena zemlja, kružni tokovi ili zeleni pojasevi između prometnica postat će povrtnjaci za svakoga.

Essbare Stadt Andernach

U vrtu ima voća i povrća za svakoga

Bilo blitva ili kupus – razne šarene vrste povrća u gradu na Rajni ne trebaju samo ozeleniti javni prostor, već služiti i za podizanje ekološke vrijednosti grada. Na malim trgovima i uglovima zgrada stoje drvene kutije s biljnim mješavinama. Građani beru ono što je grad posijao. „Salatu i kupus sam već jednom uzela“, kaže žena, koja provodi svoju pauzu za ručak na osunčanoj klupi. Jedna majka gura dječja kolica po vrtnoj stazi. Po njoj šetaju i vlasnici pasa. Smatra da je odlična ideja što ju svi mogu koristiti. Dok šeće, uvijek gleda i zrele plodove. Je li se zabrinula da bi ono što ostaje od četveronožaca moglo smanjiti želju za jelom voća i povrća koje se nalazi uz cestu? Gospođa odmahuje glavom. „Po mom dvorištu trče mačke i kune. I poljoprivrednici koriste gnojivo – to se može oprati.“

Jačanje turizma

Zanimanje za "Jestivi Andernach" je ogromno. Karl Werf vodi grupe novinara i međunarodnih delegacija niz ulice kako bi im pobudio interes za vrtove u gradu. Na dodatnom prostoru izvan centra uzgajat će se komercijalno voće i povrće - bez staklenika, u skladu s godišnjim dobima. To je vrt koji će služiti kao model tzv. vječnim kulturama. Tamo će se držati i rijetke i ugrožene vrste svinja, kokoši, goveda i ovaca. Za regionalne i sezonske proizvode i na tržištu postoji veliko zanimanje.

Essbare Stadt Andernach

Poticaj za turizam u Andernachu

Koncept privlači turiste. „Došli smo u Andernach posebno zbog projekta 'Jestivog grada',“ kaže jedan bračni par. „Zanimaju me zeljaste trajnice. Naš vrt je ispunjen njima. Kod nas u vrtu nema ruža, samo čičak i kupus“, kažu. Sa šeširom i ruksakom prolaze kroz gradska vrata i slijede označen put.

Mnogostruka korist

Gredice se zasigurno moraju intenzivno održavati, ali ispalti ulagati vrijeme u ovaj projekt. Karl ponosno priča turistima koji se raspituju o imenima raskošnih cvjetnica u lijehovima – iako su to zapravo sadnice krumpira i raznog bilja. Usred lijehova, neki ljudi kopaju zemlju i uklanjaju korov. Projekt ima i jednu društvenu komponentu: dugotrajno nezaposleni i tražitelji azila se pripremaju kako bi ovdje počeli raditi – to je jedan cjeloviti i održivi pristup, kaže Karl Werf.

Essbare Stadt Andernach

U vrtu ima i vinove loze

„Veselim se poslu ovdje, jer opet imam redovitu dnevnu rutinu“ ispričao nam je radnik, koji bi radije ostao anoniman. Iako ga svi mogu vidjeti kako kleči između cvijeća i lijehova s povrćem, ipak mu je neugodno govoriti o svojoj nezaposlenosti. No naglašava kako mu je nešto ipak važno: s ovim poslom može društvu vratiti uslugu za to što ga je financijski podržavalo kada mu je bilo teško.