1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

"Učinak je opravdao sredstvo"

Napadu NATO-a na Jugoslaviju prije deset godina je u Njemačkoj prethodila žestoka politička rasprava koja je zamalo bila dovela do raspada koalicijske vlasti. No, parlamentaraci u Berlinu se ni danas ne kaju zbog odluke.

Pogled na zgradu u Beogradu, oštećenu u bombardiranju NATO-a prije deset godina

U Beogradu se još uvijek vide tragovi zračnih udara NATO-a

Beograd u plamenu nakon savezničkog bombardiranja u noći 24. ožujka 1999.

24. ožujka 1999. na Srbiju su počele padati bombe NATO-a

Ni diplomatska uvjeravanja, ni predloženi kompromisi, ni međunarodno sročeni zahtjevi, ni postavljeni ultimatumi... – Ništa nije bilo od koristi. Čak su i unatoč višestrukoj vojnoj prijetnji NATO-a jugoslavenske snage u proljeće 1999. nastavile proganjati Albance s Kosova. Nakon što je u francuskom Rambouilletu propao i zadnji pokušaj da se do rješenja sukoba dođe pregovorima, NATO je na današnji dan prije deset godina – 24. ožujka 1999. – počeo bombardirati ciljeve u ondašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji. Punih 79 dana trajali su zračni napadi za koje nije bilo pokrića u rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Čvrsta uvjerenost u ispravnost odluke

Dvorac Rambouillet bio je poprište zadnjeg pokušaja sklapanja mira između Srba i kosovskih Albanaca

U Rambouilletu je izgubljena svaka nada u mir na Kosovu

Za Sjevernoatlantski obrambeni savez je baš kao i za njemački Bundeswehr, koji je u akciju odaslao izviđačke zrakoplove tipa "Tornado" s posadom, to bila prva oružana operacija od njihova postanka. Angažmanu je u Njemačkoj prethodila žučna i kontroverzna politička rasprava koja je zamalo bila dovela do raspada vladajuće koalicije socijaldemokrata i Zelenih na čelu s kancelarom Gerhardom Schröderom i ministrom vanjskih poslova Joschkom Fischerom, ali i do unutarnje podjele među pacifistički nastrojenim Zelenima. Da je odluka o intervenciji NATO-a ipak bila ispravna, u to je i dan-danas čvrsto uvjerena većina parlamentaraca u Berlinu.

Intervencija NATO-a bila "neizbježna"

Socijaldemokratska zastupnica Uta Zapf

Uta Zapf

Glava pognuta, čelo naborano, glas prigušen: Vidi se da joj je tema neugodna. "Bilo nam je beskrajno teško i bolno donijeti odluku o sudjelovanju u ratu", prisjeća se Uta Zapf. Ta odrješita 67-godišnja zastupnica iz njemačke Socijaldemokratske stranke (SPD) danas ne predsjedava bez razloga upravo parlamentarnom pododboru za pitanja razoružanja, kontrole naoružanja i neširenja oružja. No, ona ipak smatra da je vojna intervencija NATO-a protiv Jugoslavije, unatoč golemim materijalnim i ljudskim gubicima, bila neizbježna.

Cijeli Balkan spašen od požara

Izbjeglička obitelj s Kosova

Egzodus kosovskih Albanaca

"Danas sam, baš kao i onda, uvjerena da je postupak bio ispravan, da je ugasio požar kojim je bio zahvaćen cijeli Balkan, a koji bi bio dodatno destabilizirao čitavu regiju. Učinak je opravdao sredstvo, jer se pomoglo mnogim jadnim ljudima koji su beskrajno patili pod represijom. Najgore je što je rat trajao strašno dugo i što nastalu štetu nije lako nadomjestiti kroz Pakt o stabilnosti i drugom vrstom potpore. Osim toga, društvu iz Miloševićeva doba treba vremena za demokratski preobražaj. Ono je i dan-danas podijeljeno, ali manje nego prije deset godina", kaže Zapf.

Zeleni riskirali stranački raskol

Tenkovi NATO-a na Kosovu

Kakva je perspektiva Kosova?

Zračnim napadima na vojne ciljeve NATO je, kako je tada priopćeno, režim Slobodana Miloševića htio onemogućiti u "daljnjim teškim i sustavnim povredama ljudskih prava" te spriječiti humanitarnu katastrofu na Kosovu. Prethodno su sva svjetska nastojanja da se sukob riješi na miran način prošla bez uspjeha. Zbog toga su čak i dotad inače strogo pacifistički nastrojeni Zeleni nakon žestoke rasprave i po cijenu prijetećeg raskola među članstvom većinski glasovali za sudjelovanje Bundeswehra u akciji.

Akcija ne smije služiti kao presedan

Zastupnik stranke Zelenih Winfried Nachtwei

Winfried Nachtwei

No, spoznaja da se kao stranka na vlasti ne mogu načelno u cijelosti odreći monopola na primjenu oružane sile ostavila je duboke ožiljke. Winfried Nachtwei, dugogodišnji istaknuti član kluba zastupnika stranke Zelenih u Bundestagu, svoj je spokoj pronašao u slojevitom pristupu problemu: "Rat protiv Savezne Republike Jugoslavije bio je loše i krajnje upitno sredstvo. No, pod tadašnjim okolnostima, nakon što su propuštene brojne prilike za izlazak iz konfliktne situacije, postojale su samo još gore alternative. Dakle, u konkretnim uvjetima je bilo ispravno intervenirati, ali akcija ni na koji način ne smije poslužiti kao uzor ili presedan."

Napadi na Jugoslaviju trostruko ilegalni

Član kluba zastupnika stranke Ljevice Wolfgang Nešković

Wolfgang Nešković

Wolfgang Nešković se ni mnogo godina kasnije nije želio pomiriti s takvim pogledom na stvar. Bivši sudac Vrhovnog suda Savezne Republike Njemačke sa srpskim korijenima je 2005. istupio iz stranke Zelenih. Danas je slobodni zastupnik i član frakcije Ljevice u Bundestagu. Prema njegovom mišljenju, a ono – kako ističe – nema veze s njegovim porijeklom, napadi NATO-a na Jugoslaviju bili su trostruko ilegalni: "Bila je to jasna povreda međunarodnog prava, jer akciju nije odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a. Sudjelovanje Bundeswehra se kosilo s Ustavom, jer nije bio napadnut njemački teritorij. Pravno je prekršena i povelja NATO-a, jer nije bila napadnuta ni jedna zemlja-članica obrambenog saveza. Dakle, taj je rat bio teška povreda međunarodnog prava pa već samim tim velika, velika pogreška."

Srbija bombama vraćena u Kameno doba

Most u Vavarinu nadomak Kruševca u središnjoj Srbiji razoren je u savezničkom bombardiranju

"Kolateralna šteta" – most u Varvarinu nadomak Kruševca

Prema službenim srbijanskim navodima, u zračnim udarima NATO-a poginulo je oko 1.000 vojnika i redarstvenika te otprilike 2.500 civila. Oko 10.000 ljudi je ranjeno. Za vrijeme 79-dnevnog bombardiranja uništene su brojne ceste, mostovi, zračne luke, elektrane i industrijska postrojenja, ali i civilni ciljevi poput bolnica, škola ili stambenih naselja. Materijalna šteta se procjenjuje na između 30 i 100 milijardi američkih dolara. "Osamdeset posto svih napada je bilo upereno protiv civilne infrastrukture, a ne protiv srbijanskih postrojba. To znači da je zemlja bombardiranjem vraćena u Kameno doba. Mnogi mladi ljudi koji bi mogli pomoći u njezinoj obnovi su napustili Srbiju. Srbi su trenutno zakinuti narod Europe", tvrdi Nešković.

Sumnja u dojave o etničkom čišćenju

Kolona kosovskih Albanaca u bijegu pred postrojbama jugoslavenske vojske 1999.

Masovni bijeg s Kosova prije ili nakon savezničkih napada?

U jeku najžešćeg bombardiranja iz NATO-a su stizale dojave o tome da su srbijanske postrojbe "nasumce" pobile i do 100.000 kosovskih Albanaca. Otprilike milijun ljudi je, prema podacima Međunarodnoga crvenog križa, privremeno moralo napustiti svoje domove. Većina je utočište našla u susjednim zemljama Makedoniji i Albaniji. Za "etničko čišćenje" Nešković ipak ne želi ni čuti: "Danas znamo da je tek nakon napada NATO-a došlo do masovnog bijega s Kosova. To dokazuju brojna izvješća Ministarstva vanjskih poslova o postupcima odobravanja azila. Njemačka je javnost obmanjena. Sve je prikazano kao humanitarna intervencija, a zapravo se radilo o demonstraciji sile NATO-a."

Europska perspektiva – od ključne važnosti

Demokršćanski zastupnik i predsjednik odbora Bundestaga za vanjsku politiku Ruprecht Polenz

Ruprecht Polenz

Tome najodlučnije proturječi Ruprecht Polenz (CDU), predsjednik parlamentarnog odbora za vanjsku politiku. Bez obzira što obnova u Srbiji traje dulje nego se očekivalo i što ima udaraca u razvoju, on smatra kako je intervencija bila opravdana. Dodaje da u ono vrijeme nije bilo razumne alternative te da bez vojnog angažmana NATO-a rat na Kosovu ne bi bio zaustavljen. Za prosperitet zemlje je, zaključuje ovaj demokršćanski političar, sada od ključne važnosti europska perspektiva: "Ispruženu ruku Europe je nemoguće previdjeti pa se nadam da će politika EU-a Srbiji jasno dati do znanja da ondašnji napadi nisu bili upereni protiv običnih ljudi već protiv Miloševićeva režima koji je srbijanskome narodu donio brojne nedaće."

Političke i pravne pouke za budućnost

Jedan od tenkova što ih je jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević 1999. poslao u rat na Kosovo

Snage jugoslavenske vojske u pohodu na vlastiti narod

Ako su njemački političari izvukli pouke iz događaja od prije deset godina, onda je to prije svega jedno: "Takvo stanje zakašnjelog rješavanja sukoba ubuduće pod svaku cijenu treba spriječiti. Pritom je od presudnog značaja mandat UN-a i strogo poštivanje međunarodnog prava koje je u zračnim napadima na Jugoslaviju povrijeđeno. Dakle, najbitnija pouka je da ako već moramo pribjeći vojnoj sili, onda strogo u okviru Ujedinjenih naroda." Winfried Nachtwei pritom zacijelo ne govori samo u ime svoje stranke Zelenih. S druge strane Ruprecht Polenz ukazuje na novine u međunarodnom pravu, proizašle iz stanja na Kosovu i napada NATO-a: "Danas govorimo o nastanku novoga međunarodnopravnog pojma obveze na zaštitu, humanitarne intervencije u slučaju kada vlada nije u stanju zaštiti stanovništvo ili je dapače kriva za najteža kršenja ljudskih prava nad djelovima vlastitog naroda."

Doprinos akciji promijenio Njemačku

Znanstveni suradnik Njemačkog društva za vanjsku politiku u Berlinu Cornelius Adebahr

Cornelius Adebahr

Iskustva iz rata protiv Jugoslavije će nedvojbeno još dugo zaokupljati stručnjake za međunarodno pravo, političke stranke, ali i njemačko društvo u cjelini. Taj je proces već započeo, a njegovi su odrazi na vanjsku i unutarnju politiku zamjetni na mnogim mjestima u svijetu – na primjer u kriznim žarištima poput Afganistana, potvrđuje u zaključnom osvrtu Cornelius Adebahr, znanstveni suradnik Njemačkog društva za vanjsku politiku u Berlinu: "Danas smo u inozemstvu angažirani mnogo više, nego što je to ranije bio slučaj, ali ne kao ratnici. Naše su misije podređene međunarodnim i višenacionalnim organizacijama. One se odvijaju uz mandat Ujedinjenih naroda ili pod vodstvom Europske unije. To je vrsta sigurnosne politike koja se nužno oslanja i na vojsku, što je prije zbivanja na Kosovu bilo gotovo nezamislivo i što je zemlju promijenilo i na unutarnjopolitičkom planu."

Autor: Goran Goić, Berlin

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic